Борба, 12. 12. 1994., стр. 12
\4aDRUŠTVO
| PORED
Gerdana Suša
učni, teški i naporni su pregovori o sukcesiji — ističe u razgovoru za „Borbu“ član pregovaračkog tima SRJ dr Vladan Kutle-
šić, posle nedavnog razmatranja ove teme na Konferenciji o Jugoslaviji u Ženevi. Pokušaj Slovenaca da parcijalno otplate deo inostranog duga kod Kemikal banke osuđen je od strane svih delegacija. To ne znači da je reč o nekoj naprasnoj promeni stava, već o golim interesima. Hrvatsku, za razliku od Slovenaca, zanima deoba zgrada ambasada, vojne imovine i svega onog što bi mogla knjižiti svojim pozitivnin delom salda. Osim toga oni imaju i međusobna trvenja oko devizne štednje jer je preko mehanizma ukinute Ljubljanske banke Slovenija počela da isplaćuje staru deviznu štednju samo svojim državljanima.
Šef hrvatske delegacije za sukcesiju, Božo Marendić, izjavio je da treba voditi računa o interesima
|, oji upofre. атаји izraz „ рав Јодоз!аћ ba da su svesni sfa on znači: Dr Vladan Kuflesić
stranih poverilaca; naša delegacija, na primer, neće prihvatiti ono što nije izneto za pregovaračkim stolom kao interes a interes treće zemlje ne smatra predmetom rasprave.
Interesantno je, takođe, da je Musliman izričito rekao da predstavlja muslimansko-hrvatsku federaciju, što značu da sam negira BiH.
Dakle, ako ikada ova Konferencija dođe u fazu razgovora oko ključeva raspodele, tada će da pukne politički blok zbog različitih ekonomskih interesa a u kome se sada drže Slovenija, Hrvatska, Makedonija i Bosna, jer imaju zajedničkog nalogodavca. Kad se mi, na primer, zalažemo da jedan od kriterijuma u deobi bude broj stanovnika, Makedonci se ne usuđuju da nas podrže iako je naš stav u njihovom ekonomskom interesu, ali kad Slovenci insistiraju da merilo bude bruto nacionalni dohodak, onda su protiv toga.
BORBR: Koga smatrate zajedničkim nalogodavcem?
VLADAN KUTLEŠIĆ: To je ono što se eufemistički naziva podrškom međunarodne zajednice. Dugo je odbijan naš zahtev da je uopšte mogućno napraviti inventar za deobu. Nazvao bih to patološkom pristrasnošću Konferencije u kojoj je opšti pristup bio da se
Posle dve godime uspeli smo ipak da se izborimo i za svoj prislup. Za krafko vreme ućinili smo mnogo. Popisali smo imovinu. To je feska knjiga sa preko devef hiljada stavki o pokrefnoj i nepolirefnoj imovini, arhivi, fimonsijskim i drugim pravimo kafegorisanim po izvoru finansiranja
Jugoslavija raspala, iz čega je sledilo — svi smo naslednici a predmeti imovinskog razgraničenja je na teritoriji SRJ. Moje ostaje moje a delimo imovinu saveznih organa. Posle dve godine, tačnije, decembra prošle godine, uspeli smo ipak.da se izborimo i za svoj pristup. Za kratko vreme učinili smo mnogo. Popisali smo imovinu. To je teška knjiga sa preko devet hiljada stavki o pokretnoj i nepokretnoj imovini, arhivi, finansijskim i drugim pravima kategorisanim
DR VLADAN KUTLEŠIĆ, O ŽENEVSKIM PREGOVORIMA O SUKCESIJI
оф 23 li sl ~“ | Revija suproistfavijenin zeija I pored svih međunarodnih pritisaka i kvazipravnog pristupa Badinterove ko-
misije koja govori o raspadu Jugoslavije, ponašanje međunarodnih faktora bilo je takvo da se Jugoslaviji priznao pravni kontinuitet ;
po izboru finansiranja. Načinili smo i metodologiju za procenu i sporazum o regulisanju imovinsko-pravnih posledica otcepljenja. Pošto su ostali bez argumenata, sve više jača uverenje da se sa Jugoslavijom ne može silom postići ništa i da se više ne mogu zaobilaziti njeni legitimni politički, pravni naročito. ekonomski interesi. Formalno, naš materijal treba o se konačno stavi na raspravu na sledećem sastanu. B: Da li se zna kada će to biti? V. K: Ne zna se, nije zakazan.
B: Sadašnje pravno stanje je takvo da nisu razrešena ni suštinska pitanja u definisanju pojedinih pojmova?
V. K: Nije to slučajno, jer da li će predmet deljenja imovine da bude „spisak večernje revije želja“ uz pravo svake delegacije da stavi rezervu na to ili postoji pravni osnov za raspravu oko ovih pitanja, nije 1510.
Sukcesija, dakle situacija pravnih, teritorijalnih i ро-
litičkih promena države ima dva oblika — secesiju (otcepljenje) ili disoluciju (raspad). Mi smatramo da se Jugoslavija nije raspala ı da 27. aprila nije nastala nova država nego je samo promenila ime, kao što je prethodno pet puta menjala ime od Kraljevine SHS, preko FNRJ, do SFRJ. Tanak je i razlog promena ustava kao protivargument tezi o secesiji, jer i to je rađeno mnogo puta godine '22, '29, '38, '46, '53, '67, '68, '71, '74... kao što je proziran razlog o raspadu Jugoslavije jer je ostala na dve federalne jedinice. Do 1946. nije imala nijednu federalnu jedinicu, pa je posle do-. bila šest... -
Dakle, oni koji upotrebljavaju izraz raspad Jugoslavije treba da budu svesni šta on znači — nestanak i potpuno obespravljenje — pravno, političko, ekonomsko i start otpočetka s katastrofalnim materijalnim posledicama. Jer ako se Jugoslavija raspala, sve što je JNA radila to je agresorska intervencija zločinačke i genocidne armije, kako to vole da kažu ti koji se zalažu za termin raspad, a ne legalna akcija državnih organa. To povlači političku ı pravnu osudu za nadoknadu ratne štete i oni to stalno potežu. Međutim, i pored svih međunarodnih pritisaka i kvazipravnog pristupa Badinterove komisije koja govori o raspadu Jugoslavije, ponašanje svih međunarodnih faktora bilo je takvo da se Jugoslaviji priznao pravni kontinuitet.
Nismo isključeni iz Generalne skupštine, nego je naš status zamrznut. U Ujedinjenim nacijama ostala je tabla na kojoj sada piše SRJ a na jarbolu trobojka, bez petokrake. Spuštanje stepena diplomatskih odnosa sa ambasadora na otpravnike poslova ne znači
Ako ikada ova Konferencija dođe u fazu razgovora oko ključeva raspodele, fadao će da pukne politički blok zbog razlidifih ekonomskih inferesa a u kome se sada drze Slovenija, MHrvafska, Makedonija i Bosna, jer imaju zajedničkog nalogodavca
nepriznavanje, već naprotiv kontinuitet, nismo 15ključeni iz članstva međunarodnih finansijskih organizacija, MMF-a, Međunarodne banke za obnovu i razvOj...
Prema tome, uopšte nije sporno da je kontinuitet ostao i da je priznat od međunarodnih subjekata, i po tom osnovu ova zemlja ima sva prava koja iz toga proističu. Ne samo na ratnu odštetu već će postaviti i pitanje štete zbog secesije, a jedan od elemenata su i sankcije. Ova zemlja-je postojala 70 godina, zato nismo pristali da podnesemo molbu za prijem u UN, kako je hteo Panić, pa su, prema tome, predmet imovinsko-pravnog razgraničenja sve one stvarı koje su zajednički finansirane a mora se voditi računa i O svemu onome što je uneto u tu državu. Nije, znači, reč o pravničkim egzibicijama već o konkretnim materijalnim posledicama za državu. A to, ističem, nema nikakve veze sa uskom partijskom pripadnošću. Inače, zarekao sam se da „Borbi“ neću da dajem nikakve izjave, jer me zapanjuje količina tekstova koji su, najblaže rečeno, nepatriotski, u kojima se denuncira sopstvena država kako krši sankcije i švercuje benzin, poziva na bombardovanje Beograda... Kao da u Sloveniji nema onih koji misle da je došlo do secesije, ali taj stav nećete pročitati u novinama...
B: Pa šta je onda uticalo da ipak porazgovarate i za „Bor-
bu“?
V. K: Pre svega želja da se smanje nesporazumi i da javnost bude upoznata sa pregovaračkom pozicijom delegacije SRJ.
______POSLE PROŠLONE! DA LI JE „INTERPELACIJA“ IPAK MOGLA DA OSTANE
Odluka pre
Tako je konsenzusom višestranačke radne grupe za! na velika vrata ušla u radnu verziju, „na mala“ Dr je stigao amandman jednog jedinog socijaliste da :. puta, nije presudila Nova demokratija koja je glaš
Milica Torov
a li je „inerpelacija“ — koja je na velika vrata konsenzusom višestrančke radne grupe Administrativnog odbora ušla u predlog novog poslovnika skupštine Srbije, a u poslednji čas izišla iz njega konačnom odlukom SPS-ovske većine — ipak mogla da ostane i, time, obeleži početak nove ere višestra-
načja Srbije?
· Mnogi, mahom socijalisti, tvrde, a to i matematički dokazuju da je mogla, da je opozicija — koja je, za protekla tri skupštinska saziva, uporno na njoj i insistirala — to htela. Naime, sve opozicione stranke zajedno imaju četiri poslanika više od socijalista i, da su se i
ujedinile, mogle su da ih preglasaju.
Povrh toga, i među socijalistima je bilo onih koji su se, prilikom prošlonedeljnog glasanja, izjasnili za in-
terpelaciju (njih troje).
„Nikad opozicija nije bila bliže cilju, tim pre što je led već probijen u saveznom parlamentu. Stoga da joj je zaista bilo stalo da dođe do interpelacije, sigurno je da bi njeni poslanici bili u sali i glasali“, izjavljuje poslanik Nove demokratije, Žarko Jokanović, koji je, kao predsednik Administrativnog odbora, imao delikatnu misiju da „progura“ predloge radne grupe za izradu novog poslovnika, uključujući i interpelaciju kao naj-
značajniju novinu.
Poslanici Nove demokratije, koji su jedini iz opozicije bili u sali, glasali su za nju jer kako reče Jokanović,
„intel сама! čelo (i đe dc
Još: Мој 5) će pc tom j та 10. u rul Vladi silac зуоје! оуот уајис сје, · princ lacije su ne Andr cije, | postc struk
Ка рапја jedan Kalče predl
Об со а
Мода ћи,
· ODGOVOR DR NENADA ĐORĐEVIĆA, LIDERA JUL-A, |
ipa
To što socijalista Marković smatra norma!n banju, dajući podršku delovanju SPO-a unu
stanovišta praDa nedopustiDo
a razliku od uvaženog akademika koji je, su-
deći po izabranom metodu analize i javnog
predstavljanja rezultata do kojih je došao, zaboravio šta je nekada pisao, ja nisam zaboravio šta sam u njegovim knjigama naučio.
Zapanjen sam, u svakom slučaju, odsustvom akademskog i intelektualnog nivoa u načinu na koji akademik Marković pokušava da vodi i pronađe izlaz u polemici koju je sam započeo. Postaje simptomatičan manir uvaženog akademika da već u više navrata u polemici koju vodi u sredstvima javnog informisanja, kada god više nema argumenata da odgovori na kritička mišljenja upućena njemu lično i ideologiji čiji je on tvorac, on na jedan krajnje vulgaran način ističe bauk kapitalizma i ime prof. dr Nenada Đorđevića kao glavne pošasti socijalnoj sreći, pravdi i miru koje nam je on lično stvoTIO. Rečnikom koji je u istoriji bio primeren ipak nekim drugim vremenima i prostorima, a čiji je na nesreću i đak i savremenik bio i profesor Marković, uvaženi akademik ili potpuno neinformisan ili krajnje zlonameran ulazi u sferu koja se moralno
Izjavljujem da se sva moja imovina i movćana sredsfva nalaze u Jugoslaviji, da su sfavljena u funkciju razvoja moje Jugoslavije i prosperifefa mog пагода, а пе пшахе 5е па Kipru, Islandu, u Londonu, Cirihu ili drugim of-šor drzavama
označava kao neistina a krivičnopravno kratko de-
finiše kao uvreda i kleveta.
Suvoparne ali jasne činjenice
Neistine i klevete su za jednog ipak nesumnjivog intelektualca morale predstavljati poslednji način i put na kome će tražiti argumente za svoje stavove. No, akademik Marković time je sebe i svoje stavove stavio pred sud istine i činjenica, a one ga SVOjom faktografijom i neumitnošću definitivno razotkrivaju i, nažalost, lično moralno ocenjuju.
Nekom ko oček mudrivanje, izno дан зиуорагпо, | пи ки usmerio ak no i realno govol]
Do pripajanja like Plane „BTC“ mih radnika uz [ Razlog? Fabrika | sanduke (i to lo montovane pet i bilo. Repromatel Bila je u stečajnć
Pripajanje „ZV vali su, u skladu nadležna suda D vredni sud u Be( cu.
Стот рпраје većem preduzeći nog preduzeća n; postavljam da al nicu statusne pr( ća.
_ Po tužbi nepg dikata radnika bi ~ · ograđu doneo je zahtev za poništi kao neosnovan. ! pripajanja, kao ] tom postupku i preduzeće „BTC“ su prekršili važel
Protiv pobunj preduzeća „BTC/ pena odluka Op jom im je naložć rišćenje pogona i nisu pobunjeni, ! Okružnog suda U nažna i izvršna|
Zašto termin| štrajku, učesnici! ju druge radnikč liko ne poštuju
|