Борба, 12. 12. 1994., стр. 17

4 i AR 1994.

ASEDANJA SKUPŠTINE SRBIJE )VNIKU SKUPŠTINE SRBIJE

duke

2р0д poslovnika „interpelacija“ la, po svoj prilici, još onda kad še iz ponuđenog teksta. Opoga o polje vladajuće većine

'načajan demokratski pomak; omoguInije i uspešnije ostvaruje Ustavno naı kontroliše vladu, sa ciljem da se donja“. : Bog dana potpredsednik Skupštine, sam iz Nove demokratije, najavio da stranke glasati za interpelaciju. Pri da „Nova demokratija nema interesa što interpelacija može biti instrument koje žele da opstruišu parlament i :o što ne može biti samostalni podnox, i, najzad, zato što stranka koja ima Vladi nema interesa da te ljude, u odvrgne kontroli. Andrić je, objašnjaovodemokrate za uvođenje interpelaramo voditi računa o demokratskim » vrednosti. Argumenti protiv interpese svode na apriornu sumnju i znak )litičke zrelosti“. Uostalom, dodao je sija neće sprečiti mogućnost opstrukto može i bez nje. „U ovoj Skupštini udi koji su se specijalizovali za opipstvenih predloga“. Шо да će socijalisti, kao u Saveznom na rudu“ u parlament Srbije stigao je ndman, i to njihovog kolege Radmila htevom da se brišu sve odredbe iz ика Које se tiču interpelacije. aički klub socijalista naknadno odluvati, u strahu da bi mu opozicija na-

Spaseni od inferpelacije: Premijer Marjanović i ćclanovi Vlade u Skupstini Srbije FOTO: |. DOROŠKI

· metala goruće teme. Postavlja se pitanje kako stranač-

ka koalicija sa Novom demokratijom uopšte funkcioniše. Utisak je da Nova demokratija neće da napusti koaliciju sa SPS iz principijelnih razloga, samo zato što je narušen konsensus, odnosno prethodni dogovor koji je postignut u višestranačkoj radnoj grupi za izradu novog skupštinskog Poslovnika, niti će pružiti jači otpor svom koalicionom partneru time što će se: demonstrativno pridružiti opoziciji, napuštanjem sednice parlamenta. To je očito i jedini način da Nova demok-

танја bude u vlasti, a eventualno protivljenje pokriva

glasanjem suprotno od koalicionog partnera, iako zna da to neće ništa promeniti u nameri socijalističke većine da spreči uvlačenje neprijatnih tema u dnevni red sednica parlamenta.

|DRUŠTVOJ}E

POVODI DEMOKRATIZACIJA SKUPŠTINSKOG POSLOOVNIKA

Verifikacija zafećenog sfanja

VO Pi ili ПИ demokratije?

„Mirovna koalicija“ u Narodnoj skupštini Srbije nadglasala je u petak 3:0 („parforfe“) „ratne huškače“, za tu Раша ojača He рпарјејно odsutnim poslanicima Vuka Draškovića. Od sada će, po definiciji „prvi među jednakima“, a u stvarnosti „vlasnik skupštinskog zvona, sa svojim partijskim drugovima imati dikreciono pravo da procenjuje šta je to u srpskom parlamentu „po Poslovniku”, a šta nije; šta je za najširu јауnost, dakle za televizijski ekran, a šta „uznemiruje građane Srbije“; kome se može uzeti imunitet, a čiji je poslanički status u rangu indijske „svete krave“; da li je poslanik promašio temu ili nije ili je, možda, 20vorio u skladu sa predmetom rasprave, a mislio suprotno stavu većinskog mišljenja, što Je sumnjivo samo po sebi...?

Mogu li simpatizeri „mira po svaku cenu”, konačno, da odahnu posle istorijskog petka u srpskom parlamentu ili je neko, (ne)svesno mešajući državni i građanski interes s demokratijom i civilizacijskim postulatima višestranačja, odlučio da u Srbiji reprizira jednoumlje?

_Onaj ko je smislio rigidne odredbe „malog skupštinskog ustava”, očigledno je na umu imao dve pretpostavke. Da je ova vlast, na jednoj strani, večna i da je druga, odnosno diskvalifikovana strana koja, prema poslednjim izbornim rezultatima, predstavlja većinsku Srbiju, toliko disonantna unutar sebe da će „progutati“ i ovu režimsku kosku koja u pozadini ima nameru da unapred spreči sve one koji bi da, u pozitivnom ili negativnom smislu, koriste iskustva takozvanog parlamentarnog „šešeljizma”“.

Partijski stratezi vladajuće koalicije izgleda da su se, ipak, u nečemu preračunali. Prvi je efekat kontraproduktivan: novi Poslovnik je, bar za trenutak, „pomirio“, do sada, zavađene radikale, vojvođanske Mađare, Đinđićeve i Koštuničine demokrate i SPO-vce. Prema tome, one iz opoZicija koji su, trenutno, „za Miloševića i one koji su, pojednostavljeno gledano „za Karadžića”.

Vladajuća politika „kratke pameti” kao da sadomazohistički izaziva tragičnu srpsku prošlost. Tamo gde je manjka demokratije u institucijama, prirodno eksplodira višak energije na ulici. Srbija je imala jedno gorko iskustvo. Vlast u Srbiji, u ovoj fazi „prosvećene diktature“ može da se zakloni iza podrške međunarodne zajednice politici mira Slobodana Miloševića. Ali, ona Srbija gladna slobode, demokratije, sveta i drugih političkih poštapalica koje za svoju materijalnu osnovu imaju istinsku glad, nemoć, besperspektivnost, izgubljene godine, četiri godine protraćenih nada — teško da će „sažvakati“” ovo žrtvovanje demokratije na oltar „armiranja“ sadašnje vlasti.

Nekima u vlasti i u opoziciji „Deveti mart”, biće, nije bio dovoljno bolna pouka. Socijalisti zato samo „konstatuju zatečeno stanje“ — haos u onome Što se zove opozicijom u Srbiji. Jer, da je po izbornoj matematici — takozvana opozicija bi, udružena, bila danas vladajuća snaga u Srbiji. C. Milivojević

U MIHAJLU MARKOVIĆU

bilo bolje d

uštenim kršenje Zakona o političkom organizoia fabrike, mehi je politički zaista nejasno a sa

» intelektualno nadčinjenica može izgleavcu na koji je ројеxović vrlo Jednostav-

štaja „Zvezda“ iz Ve-

predlog i zahtev sa»pštinskih struktura. izvodila je mrtvačke Mašine nisu bile reObrtnog kapitala nije yojao. Jednom rečju:

ueću „BTC“ verifikoзауа stvarno i mesno

odlukama i to Pri3edni sud u Požarev-

“preduzeća „Zvezda“ | privatnog i društvewito preduzeće. Pretxović razlikuje činjensformacije preduze-

me organizacije sinPrivredni sud u Bem je odbijen u celini xa „Zvezde“ „BTC“-u sprovedeni postupak трап, пазао da je u Joštovan zakon i da ni nadležni organi niı države. pogona nameštaja ni doneta je Prvosteu Velikoj Plani koie posed i mirno ko3lenim radnicima koji :ma u celini od strane укако розтаја ргауов:Bas nije sprovedena. јадати с 2 Zakonom o рађгапјепо да отета-

| Bube svojstvo i sta-

Poruka poroda Draškovića |e jasna i razumljiva jer on zeli da srusi posfojeci ekonomsii i polifički sistem i u fom smislu dlojje svakom podrsku ko u fom pravcu deluje. Ali mi mije jasno koga rusi akademik Warkovic

tus štrajkača i zaštiti koju uživaju radnici koji su u štrajku a poštuju pravila prema kojima se on odviJa. .

Ostaje nejasno po kom merilu akademik voli više pobunjene radnike od radnika koji žele da rade (njih 130) i već celu godinu traže ali ne dobijaju zaštitu od vlasti.

Isto tako neobavešteni akademik Marković malciozno tvrdi da je fabrika oteta bez dinara. Radnici u fabrici ne rade više od devet meseci a pri tom uredno primaju LD (njih 130). „BTC“ je izvršio remont mašina (oko 10) i sušare, servisirao i popravio vozni park, kupio nove mašine i repromaterijal. „BTC“ je angažovao eminentne dizajnere nameštaja, obezbedio plasman u izvozu proizvodnje za dve godine unapred... Ukupni troškovi „BTC“-a iznose preko 700.000 dinara.

Kao što se iz navedenih i dokumentovanih činjenica vidi, svi zvanični državni organi i sudovi sa različitih prostora i različite nadležnosti (Opštinski sud u Velikoj Plani, Okružni sud u Smederevu, Privredni sud u Požarevcu i Privredni sud u Beogradu) jedinstveno su, radeći svaki u okviru svoje nadležnosti, donosili i donose odluke u korist poštovanja zakona. И

Štrajjk postao pobuna

Akademik, socijalista i demokrata kaže za sudije, koji su birani u sistemu koji je sam kreirao i ideološki i normativno (u koje ja apsolutno verujem) da su krivi što se „drže prava ko pijan plota“. Nazavisnost sudstva je proklamovani cilj, nužan političko—socijalni dekor sistema, ali gospodo sudije, poručuje akademik, dajte malo kreativnosti; zaboga, nepoštujte važeće zakone, okrenite telefon i pitajte

šta je pravo i pravda neke koji to bolje znaju od Vas. I samo još nekoliko činjenica. Do pobune radnika došlo je onog trenutka kada su pripadnici opozicije, čije je jezgro bilo u fabrici, saznali da je direktor „BTC“-a levičar i sa tom činjenicom nisu mogli da se pomire.

Vrpcu pobune u fabrici u Velikoj Plani, tačno u aprilu, presekao je svojom rukom Vojislav Mihajlo-

vić. Čita se SPO. Bilo je odista teško gledano kako ·

iz fabrike pobunjenici isteruju svoje dojučerašnje kolege sa kojima su godinama radili, na ulicu, a svečano otvaraju vrata svom „dragom gostu i komentoru“. To što socijalista Marković smatra normalnim i dopuštenim kršenje Zakona o političkom organizovanju, dajući podršku delovanju SPO-a unutar kruga fabrike, meni je politički zaista nejasno a sa stanovišta prava nedopustivo.

a sum ofisao na Kipar

Od tog momenta grupa pobunjenika izgubila je svaku vezu sa štrajkom, odnosno sa Zakonom o štrajku. Postali to što su sami hteli — pobunjenici.

uveni list koji, sudeći po toku događaja, akademik kriomice čita, „Srpska reč“, u svom broju 107 na nekoliko stranica donosi reportažu o poseti i bezrezervnoj podršci istaknutog akademikovog saradnika na zaštiti društvene svojine, Vuka Draškovića, sa istim porukama. Zakon je zakon ali mi znamo šta je pravda. Uzmite stvar u svoje ruke.

To što fabrika ne radi, društvena imovina propada, radnici (130) ostaju bez posla, a umesto efikasne pravne. države akademik Marković i književnik Drašković inaugurišu političku državu, odnosno vladavinu politike u odnosu na pravo, nadam se da je to samo njihov stav.

Poruka gospodina Draškovića je jasna i razumljiva jer on želi da sruši postojeći ekonomski i politički sistem i u tom smislu daje svakom podršku ko u tom pravcu deluje. Ali mi nije jasno koga ruši akademik Marković.

Svako je pokazao s kim je, šta mu je cilj i kojim će ga metodama ostvarivati. Akademik sa tek objavljenim sabranim delima pravde i humanizma, čuveni pisac sa tek objavljenom novom knjigom s pokličom na usnama: „Fabrike radnicima“ a zemlja valjda seljacima, protiv „divljeg kapitaliste“. Pri- · stajem, neka njihova bude i prva i poslednja.

Neka ove a i one Vaše činjenice oceni sud javnosti i, verujte, sa ovim pismom ja nemam većih pretenzija od toga.

Uzgred rečeno, izjavljujem da se sva moja imovina i novčana sredstva nalaze u Jugoslaviji, da su stavljena u funkciju razvoja moje Jugoslavije i prosperiteta mog naroda, a ne nalaze se na Kipru, Islandu, u Londonu, Cirihu ili drugim of šor državama. Akademiče Markoviću, učinite nešto da se izneti kapital vrati u zemlju, koji radi vaše informacije, iznosi oko 25 milijardi dolara. Učinite to jer njega nije iznela radnička klasa već oni koji su se, zajedno sa Vama, borili za njene interese. I još nešto. Od moje „kapitalističke“ organizacije „BTC-a živi oko 700 radnika. Možda sam ipak trebao da budem na Kipru, ili...

U socijalnoj i političkoj drami koju ste nam na ovim prostorima upravo Vi osmislili i kreirali, moć Vam je bila takva da ste za sebe mogli slobodno izabrati ulogu koju želite. Lično mi je ipak žao što ste možda i nesvesno pored svih drugih za sebe izabrali komičnu ulogu. Dr Nenad Đorđević