Борба, 03. 07. 2003., стр. 20

Y w——— we w_i)\" e o 1. da -—.

20 Četvrtak, 3. jul 2003.

NAŠI SUSEDI:

ADRIJAN PAUNESKU

svef knjige

Povratak na Alflantidu

an vreo, junski, raši|D) se preko bregova

na domak Besarabije. U voćnjaku okolo hrama svetih otaca Petra ı Pavla, pod trešnjom krošnjatom, okićenom rumenim plodovima tek dozrelim, secdim u travi pun svetlosnih slika iz vrta Aleksandra Sihleanua ı memorijalne kuće Aleksandra Vlahuce, okružen hodočasnicima ovom svetom ı blagodatnom mestu... Objašnjavam ko sam i zašto sam došao, a oni uglavnom slični seljacima iz mog zlatiborskog. zavičaja, radoznalo me slušaju ı prijateljski se osmehuju, kada shvate šta sam hteo reći na svom pomešanom srpsko-rumunskom jeziku. Posle nekoliko gutljaja cujke ı uzajamnih zdravica, pitam ih koga rumun-

istog Junskog dana ı vraćam se poeziji, omiljenom narodnom pesniku, koji se zove Adrijan Paunesku. Svakako, ta omiljenost ı popu-

Posednik mogične izražajnosti: Adrijan Poa-

skog pesnika najviše vole; unesku pomislio sam da će kazati: Eminesku, Argezi, Blaga, larnost, svakom pesniku bi

Bogza, Stanesku... Za tren se pogledaše ı skoro u horu odgovoriše: Paunesku!

Ovaj zapis iz putopisne beležnice prepisujem, gle čudne podudarosti, tačno posle dve godine, skoro

prijala – uostalom, pesnički jezik svoju smislenost otkriva u što većem broju čitalaca, u auditorijumu koji u stihovima nalazi sopstvena osećanja ı prepoznaje slike iz SVOg snevalačkog ogle-

dala. Ovaj pesnik, eruptivan u pobuni protiv dehumanizovanog sveta ı demonizovane stvarnosti na OVOVIĆmenim civilizacijskim mapama, koje prema svom interesu ı ukusu kroje 1 Iscrtavaju stratezi, “nOVOFE svetskog poretka”, istovremeno ume da ostvari dubinsku komunikaciju sa znanim ı imaginarnim sabesednikom, oslobađanjem jezičke napregnutosti i narativnosti u tananim lirskim formama, ritmičnim ı melodioznim, ponekad zahvaćenim ironijom, a ponekad prepuštenim nepredvidljivosti duševnih ı intelektualnih vibracija. Otuda nam pesnik kazuje da * “poezija je Tizik na sopstveni račun” ili “tamo gde Je belina na stranicama knjiga istorije, upravo su izbrisani tragoVi krvi”.

Na osnovu tridesetak pesama, koje sam do sada pročitao u prevodu neumornog Adama Puslojića, posebno posle uzbudljivog recitala priređenog prošle godime, ovde, u Beogradu, siguran sam da Je Adrijan Paunesku posednik magične

izražajnosti svojstvene izuzetnim pesničkim ličnostima. A neophodno Je istaći, da se pesničko delo ovog pesnika raskošne imaginaciJe ı lucidne energije neprestano uvećava ı da Je ne samo po broju do sada objavljenih knjiga, ogromno ı teško sagledivo. Dovoljno je reći da je tematsko-motivsko područje ove poezije neomeđeno poetičkim izmima u onoj meri koliko ı sam život ne pristaje na predvidljive horizonte i lavirinte normativnosti. Jednostavno, pesnik svoj sluh posvećuje stvarima koje pevaju ı bodre duh da nadvlada sumorne

·egzistencijalne datosti, ali

ne zapostavlja nijansiranje skepse, bljesak paradoksa, opservativne kaskade o razlozima nastajanja pesme u protivurečnosti postojećeg života ı ideala za koje se bori pesnički Jezik u svom neprekidnom svetlosnom prinavljanju. Na to nas upućuje pesmom “Danteov pepeo”, svedenoj na pitanje: “Kakav smisao može imati Život ceo, ta robinja delirantne smrti, ako u biblioteci u nekoj boci stoji Danteov pepeo?”... ADE IJAN _PAUNESKU·

U uća

U zemlji akutne bede,

U senci komada hleba, Paskrsa ima za ljude 4 VaSKFS | ___ |

Tamo gde | He ima Jeračku u Svojoj ruCi, ____Paskrsa treba ljudima Kaoi 0 -

__ ljudi ne veruju. ljudima, i __ Mil | ovde Veruju PO -

U ovakvim ı sličnim zapitanostima moderna pe-. snička reč, često groteskna, punila je semantičke skrivnice ı podsticala neposred-_ nost metaforičkih svojstava, . a prisustvo muzikalnih elemenata je obezbeđivalospontane slivenosti. Na tragu ovih činilaca, nesumnjivo proživljenih i prepuštenih nepatvorenoj ekspresivnosti na melodijsko-ritmičkim talasima, čitalac se otvara ı prihvata pesnikov govor kao svoj. U svakom. slučaju, ovaj kratki čitalački. Zapis nije u svemu dovoljan za potpuniji uvid u poeziju. Adrijana Pauneskua; analitičnije čitanje predstoji. uskoro, posle najavljenog objavljivanja na srpskom je- · ziku knjige izbora pesama . “Povratak na Atlantidu”.

Radomir Andrić -

Serbia

ajnoviji broj “Serbie” (br. Niš – 28, Jun - avgust

2003.) „posvećen je uglavnom piscima našeg porekla koji žive ı stvaraju u Kanadi. Osim prigodnih napisa o Osnivanju Biblioteke srpske dijaspore, 25-godišnjici Udruženja književnih stvaralaca “Desanka Maksimović” u obeležavanju 25-godišnjice od smrti Miloša Crnjanskog u Torontu, kao ı sećanje na prvi odlazak Desanke

Dereta, Beograd.

ad,

ogprad.

Novi Sad.

8. Milena Severović:

Novi Sad.

telekta, Beograd.

NOVE KNJIGE

1. Nikolaj Vasiljevič Gogolj: “Mrtve duše”, preveli sa ruskog Milovan i Stanka Đ. Glišić; redaktor dr Miraš Kićović,

2. Kurt Kepruner: “Putovanje u zemlju ratova – doživljaji jednog stranca u Jugoslaviji , mačkog Zlatko Krasni, Prometej, Novi Sad.

3. Bojana Stojanović Pantović: “Morfologija ekspresioni-

stičke proze . studija, itd. “Artist , Beograd.

4. Momo Kapor: “Konte”, roman, Knjiga-komerc, Beo-

5. Uglješa Raičević: “Priče sa Savinca ,

6. Zoran Bognar: “Fotografije glasova II” prikazi: izdavači: Književno udruženje, Kikinda i Prometej,

7. Blis Sobold: “Divne kosti, Lazarević, Narodna knjiga, Beograd. “Lepavinska rapsodija , Brankovo kolo, Sremski Karlovci.

9. Predrag Banjeglav: “Tajnovita pora”, roman, Svetovi,

10. Ana Novaković: “Tri koraka do Flandrije”, pesme. In-

Maksimović u Ameriku ı Kanadu, 1976. godine ı o njenim susretima sa našim piscima, u broju su objavljeni ı prozni prilozi Božidara ZŽivanovića ı Branislava Mrđe (Kanada). Takođe su objavljeni ı stihovi Đorđa Vida Tomaševića (SAD), Stojanke Radenović Petković, Katarine Kostić, Milene Cvetković, Miroslave Đurđić, Branka Markovića, Desanke Janković (svi iz Kanade).

publicistika: prevod sa ne-

izd. “Itaka”, Be-

„ mikroeseji |

roman; prevod Vladimir

pesme,

KNJIŽEVNOST ZA DECU.

Južnoboanatski glasovi

Ana Dudaš: “Panonski mornari”, Srpska knjiga, Ruma, 2003.

knjizi “Panonski mornari! , susrećemo se sa stvaralaštvom južno-

banatskih Slovaka. Među iza-

branim pesnicima, čije Je pesme Ana Dudaš prepevala i prevela, najznačajnija imena su, svakako Mihal Babinka, Svetlikova, Zuzana Vereski, Martih Zloh, Ana Severiniova, Marija Kotvašova, Jermila Đinjova ı Tatjana JonašoVa. "Treba napomenuti da su u ovom izboru zastupljeni pesnici koji, uglavnom, pišu za decu. Osim poezije tu su ı kratke priče, što ovaj izbor čini zanimljivim. Naročito treba istaći izuzetne ilustracije Zuzane Vereski, bez kojih, uprkos dobrom stvaralaštvu ı prevodu, knjiga ne bi bila tako impresivna 1 oŽIVljena. Zuzanine maštarije daju novu dimenziju razigranosti i na poseban način dočaravaju ono što se rečima ne može uvek i u dovoljnoj meri izraziti, a što Je od posebnog značaja kod stvaralaštva za decu. I kada bismo sve te ilustracije izdvoJili u posebnu knjigu, mogle bi biti neka vrsta vrlo za-

nimljive i čitljive slikovnice. koja bi ı bez reči dovolJno rekla.

U Babinkinim pesmama

“stepuje ptić” i raduje se Što

će sa mačetom podeliti sir. I uvek nešto važno razmišlja ||

miš “gladeći svoju bradu”, dok “staro drveće plače”, a detlić žuri da “decu nahrani? i drvo “od crva odbrani . Ana Svetlikova deci “ispod

nebeskih lira” šalje raznoboj- ne ptice iz Kovačice, da im · “uz muziku smernih kapi ki- še” ulepšavaju detinjstvo. Iz- dvajamo ı njenu pesmu “Pesmu o majci , iz koje nas gle- da ı na sva putovanja prati ı majčino svevidno oko i iz ko- Je se, razliva toplina majčinih ı ruku kao neiscrpna nežnost i beskrajna energija koja nas ; greje 1 Štiti.

Na drugoj strani Ana Severiniova, kao da produbljuje i ı Širi OVU misao, Zapravo, iZ druge perspektive posmatra i ı dopisuje život ovako: “U našem vrtu / najlepši svet / srećno je dete / ı njegov razgranat i] / čarobni svet /”. Na tu se misao nadovezuje ı Zuzana Vereski: “Poštujmo njegovu Visost dete / za beskrajno iskren ı osmeh /”. i

U tom prepletu su poetsko- prozne niti Tatjane Jonašove, . Marije Kotvašove, Jarmile. Đinove i Martina Zloha, koje je Ana Dudaš uplela u zajedničko klupko dečjeg stvaralaštva. |

Verica Tadić, 5