Борба, 14. 08. 2003., стр. 13

Za La Eye

(oj: M{at-| MMMZOBN:-\{P}0{-10020Uj}

KNJIŽEVNE I SUDBINSKE PARALELE

Homer, Kiklop i Srbi

Autor: Rofomir Domjonović, izdavač: “Prometej”, Novi Sad, 2002.

aš veliki helenista

Miloš N. Đurić, po-

red sjajnih prevoda i komentara najvećih dela pesnika i filozofa stare Helade, veoma uspešno se bavio ı komparativnim proučavanjima Homerove poezije sa srpskom narodnom i umetničkom epikom, tragao za analogijama u helenskom ı srpskom pesništvu, otkrivao samonikle, ekvivalentne situaCiJE, likove i simbole, zaplete i rasplete, podudarnosti u pevanju ı mišljenju. Ugledni savremeni prozni pisac Ratomir Damjanović, autor zbornika najlepšeg srpskog duhovnog pesništva, zaljubljenik u lepu pesničku reč, koji Je tridesetak godina kazivao pocziju kao savremeni profesionalni rapsod, temelj ı polazište za svoju knjigu Homer, Kiklop ı Srbi našao je, takođe, u drevnoj antici. U svome novom delu, koje je nezahvalno žanrovski definisati, Damjanović u Homerovim događajima i zbivanjima, scenama i Situacijama, mitološkim likovima, slikama i simboli-

ma nalazi sadržajne ı značenjske podudarnosti sa

srpskom istorijom ı sudbinom, u pojedinostima i na opštem planu. Homerovi literarni Junaci, iz veličanstvenog epskog speva, kao što su OdiseJ, Kiklop (Polifem), Antinoje, Alkinoje, Penelopa, Antiklija, Kirka,

Homer, grčki srebrnjak

Demodok ı drugi, u autorovim opservacijama analogijom se dovode u srodničku vezu sa likovima iz srpske istorije i poezije, sa srpskim težnjama i usponima, nadama ı zabludama, usudima ı udesima. Pripovest o Kiklopu Polifemu izdvaja kao ključnu u Odiseji, a njen stvarni ı metaforički ekvivalent naći će se u srpskoj istoriji ı sudbi-

ni, od pamtiveka do ovoga vremena. Kiklop se identifikuje sa turskim, austrougarskim, nemačkim ı drugim osvajačima, pa sve do savremenog NATO Kiklopa. Mali srpski narod, “kome Je Seca knezova vekovčezne za SVOjim "mirnim domom kao Odisej za Itakom, luta kao što je i Homerov junak lutao, _ savladava strašne. zamke i prepreke. Luta ı danas, u ovome sVetu, koji se nalazi pred apokalipsom, veli autor, u Kiklopovoj planetarnoj pećini. Baveći se nekim univerzalnim temama, kao što su savez Sile i Vlasti (Polifem – Antinoje), gostoljubljem kao savezom sa božanstvom (Alkinoje) ženom kao pokretačkom silom (Penelopa Antiklija), a sve sa uporištem kod Homera, u njegovim sjajnim stihovima, Ratomir Damjanović razvija jednu kolažiranu sliku u koju smešta detalje iz srpske istorije, poezije 1 mitologije. Homerov pevač Demodok duhovni Je

100 m”),

Živanja prekinuta. Veliki deo O opiskopsko g dvora pokrivaju mozaici. Oni še nalaze u

rija ı kapela; martirijuma, prostora za prinošenje ŽItava, narteksa ı kancelarijom li o — SObom). . O. nastanka cpiskopskog dvora i prostorija koje mu pripadaju autorka datuje u prvu po-

Jozaici U episkopskom dvor

_ _podine), a izradu moz ali nei njepov zapadni kraj, jer su | dišta mozaici spadaju u | prosečnu produkciju, hji-

četiri prostorije (apside koja Je šlužila kao trpeza

predak srpskih epskih pevača ı guslara, a smerna i verna Penelopa kao da je posestrima verme ljube Janković Stojana. Kiklop je univerzalna oznaka moći i sile, svevremeni monstrum sa jednim okom, a večite su njegove zamke i čeljusti. Svevremeni su i Kirkini zagrljaji, a pre svega Odisej, njegova nesalomljiva čežnja za domom i Itakom. “Povratak kući, na Itaku, u srpskom poimanju tih simbola podrazumeva, s Jedne strane, povratak u 1 eviraH, dom, otačastvo starog sjaja i ugleda, onakvo kakvo je zapamćeno u delima starih pisaca i u epskoj pesmi, i s druge strane, u vekovnim rašejanjima i seobama, progonstvima i istorijskim nesrećama, povratak kućnom ognjištu, SVOJEVIsnom porodičnom oltaru”, piše Damjanović.

Autor ovog dela nalazi lepe ı valjane paralele u Homerovom ı našem epskom pevanju, u sudbinama junaka koji imaju svoje zaštitnike i savetnike, ali i ljute neprijatelje. On, međutim, u svojoj knjizi, ide i znatno šire od toga, ali, naravno, sa homerov-

rad, 2002

tokom celog 6. veka. Tako sa umetničkog ple-

hov značaj ogleda se u

simbolici ı ikonografij |—_

Higurativni motivi Su poOstavljeni Simeirično, a Životinje prikazane DOVIšinski, bez oblina ı dubine, u dve dimcnzije, pa zato slike u celini dcluju apstraktno. Figcuralni motivi na mozaičkinm podo vima ranohrišćanskih CIkava gotovo bez izuzcta-

_ ka simbolišu košmos,. car

umetničkom sivar alaštyu. |

EFNGIKLOPEDIH SERBICIH

skim svetom u dosluhu. Utkiva u svoj test svedočenja o Srbima, stara i novija, O golgotama i stradanjima, o manama 1 vrlinama, o viteštvu i Jjunaštvu, o bistrini uma 1 uzvišenosti duha. To su svedočanstva pisaca i pesnika, filozofa i naučnika, VOJskovođa ı putnika, a sve ljudi od velikog ugleda i imena. Zaista, Jedno obilje primera i iskaza.

Ipak, iznad svega su antički obrasci, mere ı parametri, pre svega san o Itaki kao večitom ljudskom snu o sreći. Na kraju će se autor upitati da li Itaka uopšte postoji ili možda postoji samo u njemu. 1 zaključiti: “Tako je ı ova knjiga svojevrsna Odiseja, čežnja da se dospe u luku, da se putovanje okonča, da se ugleda Itaka sa pramca ove knjige”.

M. Cvijetić

slikovnop, pisma, no. u današnjem smislu. Mnoštvo {fotogr afija, skica | i crteža cfekino uobličava estetiku ovih studija, koje Će mnoplin islo! čarima umetnosti ı arhcolozima poslužiti kao obrazac njihovih istraživanja. novih Ilokalitcfa u prebogatoj i neispitanoj 0cODTafiji O krajeva. ____NMIL Todović