Борба, 29. 01. 2007., стр. 5

у

M

'onedeljak, 29. januar 2007.

Zindović Dragan Rogošić Dragan Mičević Aleksa Petrović Dragoslav Marić Milan

|Lešić Tihomir Nešić Slobodan Bulić Ljubomir Andrejević Krsta Пеко те Spomenka |Jadrešin Valter Vlahović Josip Popov Rade Božić Zarko Jovanović Branislav

|Lazarevski Lazar Malkin Johana

|

iStanković Danica iPavlović Slobodan Špic Đorđe otoradnja Anka ulić Tika Avramović Cvija „Vučetić Savo iZnuk Milan Ukić Ivica ovanović Marina gnjatović Vlastimir anković Srbislav ilinković Tomislav opović Zoran žadžić Tomislav tošić Branko J orđević Petar olenc Živanka opović Slobodan ilanović Dragutin avlović Nadežda ražić Dušan ošković Milo tanković Momčilo anaćković Miodrag ukić Bogdan

емпас Steva а516 Slavoljub

Urošević Natalija

(nastavlja se)

računu NIP “Borba”!

eljton aa)

INA NINIINNINININ

(Od 751 do 800)

ralj Martinov Milanka

izvor: Branka Bogdanović, cenijama na poslovima u

III NINI

I tako smo, na prvi zvuk Sirenc (koja glupa reč za ratnu uzbunu!) u sredu uveče najpre obukli dete u ranije pripremljeni, pozajmljeni topli skijaši skafander, uzeli torbu i ćebe i evo nas na Novom groblju.

Stanujemo preko puta njega, ali nismo stigli to veče prvi.

Već je bilo više porodičnih grupa, više zbegića sa istom idejom: valjda neće bombardovati groblje!

Ovo je svima prva ratna noć, među nama ncma starijih od pola veka.

Žene su zaboravile cigarete, muškarci mobilne, mala tek prohodala deca se raduju velikom prostoru za svoje strke.

Veče je lepo, vazduh, za ovaj kraj okosmrdljuše Ruzveltove u Beogradu, neobično čist, miomirisan, mesec sija ko tepsija, puni se kao dobra čaša makedonskog “belana”.

Na groblju postoji telefonska govornica ali, razume sc, niko nema žeton. Noćni čuvari zovu decu kod scbe; greje odlično, celu njihovu prostorijicu jedna električna peć.

Na zidu iznad nje rukom ispisan plakat parova za turnir u malom fudbalu koji je valjalo da počne sutra, između ckipa beogradskih grobalja.

“Propade nam turnir!” - kaže jedan od čuvara uvidevši s kojom odlutalom pažnjom čitam parove prvog kola. A onda mi se vrati nešto malo duha; predlažem da odemo dalje od ulaza u groblje - da odemo tu blizu, do groba Nikole Pašića, kod pokoj-

: Fotogr afija i propaganda

Mil), a i MN) M 1 вођи \\

Р њен! | | || Ш . \

Му

ДМ

Nikola Morušić, Čođovi mališani 1958.

ИЦ

nog Baje ima dve velike klupe a ionako on najbolje zna kako nam je i što папл је.

Niko mi ne odgovara, žene ćute,

kolege telefonom, odlazim da čujem

vesti: bombardovana Priština, bom-

bardovan aerodrom kod Podgorice. Vesti možda tačne, a možda i nisu,

| “> {| |

rat je, kažem da ublažim to što sam Čuo.

Kasno: jednoj ženi u našem zbegiću sin je u Podgorici na odsluženju vojnog roka.

jedna je ipak ponela tranzistor, ali nc može da nađe, sem muzičkih, nijednu drugu stanicu.

Stražarima se povremeno javljaju

My: MW MM iy ii, Њу ме WeB WA,

MW

WWW |

Пош |

|

M

МАКАР А АНКА АН

OU

Nervozno predlažem supruzi; ajde, dosta idemo kod mog pokojnog teče, čika-Pimona, i kod njega su dobrc klupe, ajde, samo da mičemo odavde.

Nisam kod čika - Pimona bio od njegove sahrane, a bio je jedan od onih starih koga sam mogao godinama neprestano slušati, biolog, akadcmik, pred Prvi svetski sekretar Dimitrija Tucovića, eto, zbog, politike sam ga voleo a zbog, politike mu nisam nijednom posle sahrane na grob otišao, zbog politike sam sada opet ovde, ne vredi “uopštavati”, šta je tu je, daj da se negde smestimo: bar na Novom groblju ima toliko lepih mesta!

Odlazimo u blizinu Aleje velikana, i tu su dobre klupe.

Sa nama je i porodica tek prohodale Ivane: ona “štrika” bez prestanka, već jedan sat samo trčka, šalim se, kažem mom velikom sinu, od pre tri dana - punih šest godina: pusti tu matorku, naći ćemo mi za tebe i ovde nešto mlađe!

Odlazim ponovo do čuvarkuće, vidim okolo je sve više naroda, odraslija deca trčkaraju, noć jc još Icpa ali jc već odnekud ipak zahladilo.

Morbidna vedrina mc nc napušta: pričam kako je baš na ovom groblju jedan od boljih cks-ino-ministara Jugoslavije Bivše, kao ЗУКОЈ-суас, ргоveo ceo Drugi svetski i to u grobnici za čije mesto nije znao čak ni njegov partijski šef Blagoje Nešković.

Baš ti hvala na informaciji! - grdi me supruga.

КМ ама мимј

ОРБА

ii. Мирине | OdyrocAaMM)e

Оран Комуницт ијие па ума

Миеи вам, ihemk 43 теинтћим ка) вез»

Недић потврђује ка је Гража Михаиловић примао паре од Мемаца фи

Devry на М

тидериска ка

Јунаштао совјетских људи она, 1» а Евгаеска на пидунм ме 9 паради ка Močkay 00%

псм кљђају о owvasyly. MeaWh je Djvamo gta WAYO DAMWyPMU #4 &WOJ

дотучк

вести ва треме рака", „Њус Крокик“ пише па треме Ста шу

мина је |

paaa ByWDAMA,

знистоке Фирбе, п

wo WO Cć(w им ствен при AAA чмкћења «

PAMM {ĆAM!

MOUMCOG

КАРТАМА ENCIKLOPEDIJSKA MONOGRAFIJA

Osamdeset i pet godina u jednoj knjizi u kojoj ćemo kao građu koristiti i delove feljtona o Borbi. Molimo sve bivše saradnike Borbe i kuće Borba da nam šalju tekstove, fotografije, dokumenta za koje smatraju da mogu naći mesto u našoj i njihovoj velikoj monografiji.

Enciklopedijska monografija o 85 godina Borbe, kapitalno delo, izlazi tokom 2007..

Čitav kratki XX vek, kako ga naziva Erik Hobsbaum, na jednom mestu kao na dlanu!

Jedanacst je sati, sve je hladnije: odlučujemo da se vratimo kući.

I tata i mama Ivane, koja ošamućčecna trčanjem i vazduhom, gluvo, duboko, toplo spava, na гаппот гатеnu, odlučuju - kući!

“Doviđenja”, noćni poznanici našeg, ratnog, zbega jedni drugima, a ja, zgranut: Jezik pregrizli, kakvo doviđenja? Zar će i

govore ncpoznati

ovaj magnum crimen toliko da traje?

Kod kuće televizijske vesti pa - spavanjac. Iz sna nas budi nova, druga sirena te prve ratne noći.

Ovog puta idemo u sklonište našc zprade.

Od tada je prošlo već dva dana.

Klinci i klinceze imaju posebnu prostoriju u skloništu, svako od roditelja je doneo šta је штао, сео Катеni pod je prekriven starim ćebadima, dušecima, mušemama i drugim “ŠCmama”. „Saša je ponovo satima sa Suzanom, pola godine mlađom komšinicom: sa njom je u parkiću preko puta Novog groblja proveo pola svog malog veka.

I taj parkić je doduše groblje, ali bar spomen-groblje *Oslobodiocima Beовгада 1944".

U meni, kada siđem sa prvog spraга оде stanujem, u sklonište, i vidim dečju ponescnost igrom, ncuništivo radosnom igrom, odzvanja ona prva, na znak prvc crne sirene tada, davno, čak pre dva dana, tada još ratno nciskusnog, rečenica od tc prvc Sirenc uplašenog sina: “Tata, ncću da umrem!”

Prvih dana rata ovaj tekst - objavljen u “Borbi” u subotu 27. marta - Čitan je u beogradskim skloništima kao relaks; autor teksta, međutim, još smatra da na groblju 24. marta nijc bilo nikakvog “гејакза“.

Iz “Ratnog dnevnika”, specijalno izdanje “Borbe” - jun

1999.

СЛОВИМА НА Ноа

ВАНРАНО ИЗАЉИ

Мини у ли

СЕЛМИ НОВЕМЋАР ПА ФРОНТХ

Нопо комадање Сповачке

ругог

уто ам | Мапади Бигпесе • на Италијане

номмурента у њихевнм

Даље чишћење терена од дражиноваца

(и MM wow

| де моје су 0 i „yfawavwa рат, _ брао cy WQGerAt,

eograd, sreda, 12. novembar 1941.