Васиона

Откриће нове променљиве евевде типа UV Ceti Открићем променљивости звезде UV Ceti 1948 roдине ступа на позорницу нова област испитивања астрофизичара. Показало ce, убрзо после овог откића да још неке звезде, сличног спектралног типа, имају сличне промене сја]а. Засада je усвојена радна хипотеза да je овај карактеристични облик криве промене сјаја везан за услов да звезда буде црвени патуљак и да има емисионе линије y спектру, тј. да припада спектралној класи dMe. Неки аутори сматрају да и двојност игра извесну улогу y овом процесу, али je бар тако за сада изгледа спектрални тип ипак одлучујући фактор. Амерички астроном Вагман (N. Е. Wagraann) je пре извесног времена почео систематски да посматра дрвени патуљак BD -ј- 43°.4305, јер и он има спектар типа dMe. Намера му je била да испита да ли и ова звезда мења свој сјај. Његов труд ]е уродио плодом. Ноћу 1 октобра ове године успео ]е да посматра нагли пораст сјаја ове звезде. Промена сјаја je износила две привидне величине. Нажалост, засада нам недостају ближи подаци о овом интересантном посматрању. С обзиром да ова звезда спада међу сјајније црвене патуљке, дајемо још неке податке о њој како би аматери, који имају инструменте, могли евентуално да прате ову звезду. «1900 0 =22 h 42 m . 5 бгаоо.о =-ј-43° 40’; привидна величина 10.2; паралакса 0”.205; спектрални тип dM4.5e. Овим открићем попео ce број црвених патуљака код којих je промена сјаја са сигурношћу утврђена на 10. Ради упознавања читаоца дајемо њихова имена: UV Ceti; 2.1939 Ori; YZ CMln; AD Leo; WX UMa; AD Leo; a Cen (C); Ross 154; Kru 60 B; BD -f 43.° 4305. Досада je познато нешто преко педесет црвених патуљака са емнсионим линијама y спектру. Из горњега следи да je sa скоро 1/5 од њих доказано да мењају сјај. Тиме je y приличној мери повећана вероватноћа да постоји узрочна веза између спектралног типа ових звезда и промена сјаја. О. В.

Jedna interesantna dvojna zvezda Medju mnogobrojnim promenljivim zvezdama, rasutim po celome nebu, najinteresantnije su one čije su promene sjaja prouzrokovane pomračenjem koje nastaje usled periodičnih prolaza pratilje ispred glavne zvezde oko koje pratilja kruži. Zvezda koju ćemo ovde uporediti sa našim Suncem nije ranogo upadljiva, sjaj joj varira od 9,04 do 9,94 prividne vellćine i to u roku od 1,8855 dana. Ne vidi se dakle ni golim okom ni obićnim dogledom. Isto tako ni ime joj nije neko naročito V 382 Cygni tj. proraenljiva zvezda br. 382 u sazveždju Labuđa. Ali i pored svega toga ova dvojna zvezđa u Labudu, sazveždju i inaće veé bogatom raznim interesantnostima, izvanredno je zanimljiva. Рге svega koraponente se na putanjama kreću fantastičnom brzinom od 710 kilometara u sekundi. Mase njihove su 37 odnosno 33 puta veće od mase našega Sunca. Glavna komponenta je 35000 puta sjajnija od Sunca, dok je svetlost pratilje svega 26 puta jača od Sunčeve svetlosti. Temperatura na površini ovih zvezdanih mastodonata iznosi 33 000 stepeni. Volumen sjajnije je 800 puta veći od zapremine Sunca dok je pratilja skromnija, zapremina joj iznosi svega 610 zapremina Sunca. Razdaljina izmeđju obadve zvezda je mala, svega 18 503 300 kilometara. Ova blizina izmedju obadve zvezde se još znatno smanjuje usled ogromnih plima koje im deformišu površine i tako vaspostavljaju kao neku vrstu mostova od jedne do druge materije zvezda. Prečnik veće od velikih zvezda iznosi oko 14,5 miliona kilometara duž velike njene osovine, a oko 12 miliona kilometara duž male osovine. Druga zvezda je nešto malo manja. Medjutirn gustina im iznosi svegaoko 1/20 gustine naseg Sunca.

Uspesno je ispitivano „vasionsko odelo“, u barokomori, do visina od 21.000 metara. To je najnoviji model izradjen u Pomorskoj aeromedlcinsko] laboratoriji u Filadelfiji. Ovo odelo napravljeno je od gume sa velikim šlemom od pleksi-stakla koji se učvršćuje na ogrlicu odela. Očekuju se uskoro 1 ispitivanja u letu. („Journal of the ARS“, br, 5/1953).

Rakete izbaclvane sa sondažnih balona služe i za ispitivanje kosmičkih zraćenja. To su rakete tipa „Dlkn“ (Deacon), sa čvrstim gorivom koje se okačinju ispod balona „Skajhuk“ (Skyhook). Na ovaj način rakete „Dikn“, teške 136 kg, domašile su visine od 65 kilometara. Rakete su ispaIjivane sa Severnog Grenlanda, iz Baîinog Zaliva. („Journal of the ARS“, br. 5/1953).

Predvidja se studiranj e polarne svetlosti pomoću visinskih raketa Martin „Vajking“ (Viking). Izbacivanje ovih raketa treba, po programu da se izvrši sa broda „Norton Saund“ u vodama u blizini Trorasea. („Journal of the ARS“, br, 5/1953).

Prvi universitet na svetu sa kursom astronautike biće Universitet u Sent Luisu. Kao prva faza programa je seminar za starije studente vazduhoplovne tehnike i baviće se problemima projektovanja i stabilnosti raketa. Predavači na ovom semlnaru biće nastavnici universiteta a očekuje se da će i vodeći stručnjaci po pitanjima leta u vasionu održavati povremena predavanja kao gosti. („Journal of the ARS“, br. 5/1953).

Porast članova nacionalnih astronautičkih društava zabeležen je na prošlom astronautičkom kongresu u Cirihu. Tako je u SAD obuhvaćeno u 6 društava 2.851 élan, u Engleskoj 2.250, u Nemaékoj 714, u Argentin! 184, u Holandiji 160, u Austriji 122, u Italiji 105, u Španiji 70, u Jugoslaviji 65, u Švajcarskoj 62, jr Norveškoj. 50, u Danskoj 45, u Južnoj Afnci 44 1 u Švedskoj 42 člana. Osim Jugoslavije, na prošlom Kongresu 1. A. F.-e za nove élanove su primljena nacionalna astronautička đruštva Južnoafričke Unije i Filadelfisko astronautičko društvo. („Weltraumfahrt“, br. 4/1953).

Raketni eksperimentalni avion Be! X-1A ispituje se u ameriékoj eksperimentalno] bazi u Edvardsu. To je avion iz serije „X-1“, ali sa nesto jaéim raketnim motorom na alkohol i tečni kiseonik, Oéekuje se da će ovaj avion postići najveéu brzinu, Mahov broj, 2,5 ili oko 3.000 km/čas. Govori se da fabrika Bel radi na lovaékira avionima za presretanje koji bi poletali vertikalno uvis u susret protivniku, bez ikakvih šina za vodjenje. Smatra se taködje da bi se mogio postići đa ovakvi lovci-presretači sleéu na livadu veliéine obiénog teniskog igraliSta. („Journal of the ARS“, br. 4/1953).

Raketni pomoćni motor! tipa JATO proizvode se već u bezdimnoj verziji, kako je nedavno objavio Vazdu* hoplovni biro Mornarice SAD. („Journal of the ARS“, br. 5/1953).

Proizvodnja pokretnih rezervoara za tecni kiseonik i azot, kapaciteta 8 do 12 tona objavljena je od strane Hofraanovih laboratorija u Njujorku. Vakuum izmedju duplih zidova rezervoara oéekuje se da će održavati visoku termičku efikasnost uredjaja. Tako se smatra da gubitak u isparavanju neće premašiti 110 kg na dan. Na rezervoar montirana je i elektriéna centriîugalna pumpa sa kapacitetom od 450—700 litara teénog kiseonika u minutu. („Journal of the ARS“, br. 5/1953).

54

(,L’ Astronomie“, Novembar 1952).

R. D.

ВАСИОНА I, 1953, број 2