Васиона

0 mallm promenama sjaja kod nekih zvezda, Dve zanimljive pojave, koje su posiednjih godina otkrlvene kod nekih zvezđa počinju sve vise da privlače па sebe pažnju astronoma. Jeđna od njih ]e već od prvih dana stekla pravo gradjanstva, dok druga tek polako krči sebi put raada se, kako izgleda, radi o dva vida jedne te iste pojave. Pod prvu pojavu spadaju nagle promene sjaja kod crvenih patuljaka tj. promenljive tipa UV Ceti. Druga pojava je još nedovoljno poznata u svetu. Radi se, naime, o naglim, ali prilično siabim promenama sjaja kod nekih zvezđa. Prilično je teško utvrditi tačan istorijat otkrića ove druge pojave, ali za situaciju kakva danas postoji, to nije osobito važno. Za sada je sigurno to da su astronomi na ovu pojavu prvi put obratili ozbiljno pažnju 1947 godine, prilikom ispitivanja zvezde AE Aquaril člju ]e promenljivost otkrio nemački astronom Wachmann 1931 godine. Precizno, îotoeiektriéno, ispitlvanje ove. zvezde izveü su 1953 godine francuski astronomi F. Lenouvei i J. Daguiilon. Rezultatl njihovih ispitivanja su vrlo interesantni. Oni su, pre svega, utvrdili da ova zvezđa prosečno svakih 50 minuta naglo povećava sjaj. Porast sjaja iznosl oko 2 prividne veličine u ultra-ljubičastorn delu spektra, a svega 0.5 prividnih veličina u žutora tj. vizualnom delu. Ovà promena sjaja traje svega nekoliko minuta. Osim toga ont su primetili da ova zvezda menja sjaj î u dužim vremenskim intervalima, ali zakone promene nisu raogii da uoče. tnteresantno je da je ova zvezda patuljak istog spektralnog tipa kao i Sunce. Možda cela ova stvar ne bi ni privukia pažnju astronoma da gotovo istovremeno nisu primećene siicne promene i kod nekih drugih zvezda. Primena fotoelektričnih îotometara omogućila je da se greške posmatranja svedu na koji stoti pa i hiljaditi deo prividne veličine, a to je opet omogućilo da se uoče promene sjaja zvezda reda veliéine 0.1 pa i manje. Moguénost preciznijeg posmatranja navela je neke astronome da ispitaju poreklo êudnih otstupanja pojedinih posmatranja od normaine krive promene sjaja kod nekih eklipsnih promenljlvih. Tako je 1947 ispitana zvezda AR Lacertae a zatim redom 1949 YY Gem, 1950 VW Ceph, 1951 RS C. Yen, 1952 /77 Andr, 1 1953 U Peg. Rezultati posmatranja pokazali su da ta otstupanja od normaine krive promene sjaja nisu uopšte posledica ni nepreciznosti merenja ni ma kog drugog uzroka van zvezde, veé da su to stvarne kratkotrajne promene sjaja jedne ili obeju komponenti. Koliko su astronomi slabo obraćali paznju na ovu pojavu najbolje se vidi iz ovog slucaja. 1948 godine američki astronom O. Eggen priraetio je takvu pojavu kod eklipsne zvezde 44 i Bootis, ali nije na to obratio posebnu pažnju smatrajući ta otstupanja „dlstorzijom“ krive. Tek je 1953 godine japanski astronom Huruhata ukazao na ovu pojavu kod zvezde 44 i Bootis. Tačno poreklo ovih malih promena sjaja nije poznato, ali suđeći po obliku, brzini 1 amplitudi promene imamo dovoljno razloga da pretpostavimo da se ovde radi o erupcijama sličnim oniraa na Suncu. Ovaj zakljućak povlači za sobom nekoliko drugih čije će proveravanje verovatno postati uskoro jedan od važnih zadataka astronomije. 1. Postoji veiika verovatnoca da se ovakve kratkotrajne promene uoče kod gotovo svih zvezda i time dokaže da nepromenljivih zvezda пеша. A to znači da se übuđuće otstupanja pojedinih merenja sjaja nepromenljivih zvezda ne mogu unapred smatratl „greškaraa merenja“ ili ako je otstupanje veće jednostavno odbaciti pretpostavljajući da je ono nastalo bilo zbog dejstva atmosfere, bilo zbog nekog drugog, nama nepoznatog, razloga van zvezde. Potrebno je, dakle, da se o svakom otstupanju übuduée povede ozbiljno računa, 2. Qnjenlca da su ove male promene uočene dosada samo kod dvojnih zvezda (AE Aquarii je takodje dvojna) potseéa nas mnogo na to da su svi do sada poznati crveni

patuljci promenljiva sjaja takodje đvojne zVezde. Ako se sada selirno Johnson-ove teorije (viđi prošli broj Vasione) koja pokušava da objasni postanak velikih promena sjaja kod crvenih patuljaka moratno da dodjemo do sleđeća dva zaključka: a) crvenl patuljci treba takodje da pokazuju male promené sjaja. Ovo će izgleda uskoro biti dokazano, bar za neke od njih. b) trebalo bi da i eklipsne protnenljive, koje pokazuju male varijacije sjaja, povremeno naglo proraene sjaj za 1 do 2 prividne veličine. Koliko nam je poznato ova pojava još nije uočena. O. V.

Dirigovani projektili razvijaju se i u Velikoj Britaniji u poslednje vreme. Jedna od starijih takvih letećih bomb! za borbu protiv neprijateljskih aviona prikazana je i na poslednjo] Vazđuhoplovnoj izložbi u Farnborou kraj Londona., Da bi postigla vécu brzinu i dornet, ona ima četiri pomoćna raketna motora prićvrščena za bokove. Na prvoj slid vide se razmere rakete, čiji se podacf još drže u tajnosti.

Na đrugoj slici raketa se|diže uvis pomoću sporednih motora. Na trećoj slici prikazan ]e trenutak otpadanja pomoćnih raketnih motora po prestanku njihovog rada. Glavno telo rakete produžava sa sopstvenim pogonom dalje prema cilju na koji se sama raketa navodi pornoću elektronskih uredjaja koji odašilju signale prema napađaću i upravljaju se prema odjeku ovih signala.

58

ВАСИОНА I, 1953, број 2