Гледишта

neshvatanje svog položaja od strane nekih prosvetnih radnika. Neki od njih nisu uvideli da su se, hteli ne hteli, našli u jednom od centara naših progresivnih političkih zbivanja, sa svim specifičnostima takvih zbivanja u jednom delimično samoupravnom društvu, koje istovremeno ulazi u zrelije razdoblje industrijalizacije i modernizacije i zato mora da cepa strukture početne akumulacije. Nisu, možda, odmah uvideli da se uopšte ne može bez odlučnih, jasnih stavova u situaciji u kojoj se suočavamo sa tako teškim i značajnim problemima. Sam tok događaja je pokazao da je, sa stanovišta socijalističkog progresa i humanizma, jedino konstruktivno prikazivati protivrečnosti socijalizma takve kakve jesu i da je maskiranje protivrečnosti nekonstruktivno. Tok događaja pokazao je prosvetnim radnicima da su optužbe ~o neumerenosti" prouzrokovane ili strahom od rušenja nekih starih odnosa ili neshvatanjem da takvi odnosi postoje. S druge strane se pokazalo koliko su neplodni oni „opozicioni krugovi" koji radikalnost kritike vide ili u glasnoj verbalistici i frazeologiji ili u višepartijskom smenjivanju jedne ekipe drugom. Oni zapravo dugo nisu primećivali da se u kultumo-prosvetnim diskusijama prelamaju neka specifična suštinska društvena pitanja. Zato su se opredeljivali, kada smo se suočili sa prvim teškoćama, za sasvim pogrešan pravac: povlačenje kulture i školstva iz pohtike (kao da je to mogućno). Pokazalo se da su kultumo-prosvetni radnici sa manje opštim pohtičkim pretenzijama od nekih dosadašnjih opozicionara bolje zahvatih jedno opšte pohtičko pitanje, jer su se dublje integrisali u njega logikom svog dmštvenog rada i odgovomosti. Samoupravljanje i neposredna demokratija su još slabašno razvi jeni na nivoima iznad radnih organizacija. Neki upomo traže nove forme samoupravljanja, dok su dragi, možđa, intimno uvereni da bi suviše prošireno samoupravijanje moglo biti pohtički opasno. Cini mi se da naše zajedničko iskustvo razotkriva prazninu ovakvih briga. Sadašnja akcija prosvetnih i naučnih radnika u Jugoslaviji, pa i u Sloveniji, zapravo ]e prva spontana, a istovremeno sistematska samoupravna delatnost na nivou bitnih republičkih i saveznih odluka. Ta samoupravna akcija nije ugrozila socijalizam, nego je postala krupan prilog njegovom učvršćivanju na jednom području. Pre te akcije vladalo je u krugovima prosvetnih, naučnih radnika pa i drugih progresivnih Ijudi izrazito neraspoloženje zbog situacije na kultumo-prosvetnom području. Svojim akti vnim učešćem u postepenom razrešavanju protivrečnosti na tom podračju postali su naučni radnici u većoj men odgovomi činioci i na dragim društveno-političkim područjima socijalizma, a samim tim su se u socijalističke odnose više integrisali. Tok događaja naveo je prosvetne i naučne radnike da se u svojoj samoupravnoj akciji diferenciraju od birokratskih, tehnokratskih i klasičnih reakcionamih pokušaja. Već godinama desna reakcija pokušava da übedi prosvetne radnike

242

DR VOJAN RUS