Гледишта

razvijenijih delova Jugoslavije da je kultura mogućna samo izvan socijalizma i izvan Jugoslavije. U toku najveće društvene aktivnosti Filozofskog fakulteta u Ljubljani pisane su po njemu reakcioname parole, od kojih su se nekomunisti i komunisti zajednički i odlučno distancirali. Pokazalo se da se pod uslovom postojanja bar izvesnih elemenata socijalističke demokratije, jedno značajno područje socijalističkog društva može voditi srazmemo efikasnom draštvenom akcijom, koja je, u širem smislu reči, zaista politička, iako nije partijska akcija. Stračna udraženja pedagoga, matematičara, psihologa, filozofa izašla su u toj akciji iz uske esnafske Ijušture i počela se udruženo baviti draštvenim položajem prosvete i kulture. Verovatno je takav oblik nepartijske akcije u mobilnim oblicima socijalizma efikasniji od partijske akcije. Ako bi uz našu akciju postojalo više partija, verovatno bi svaka navlačila prosvetu na svoje uže interese. Oslobođeno ovakvih „razvlačenja” kultumo-prosvetno područje Jugoslavije i Slovenije brzo je našlo oblike i metode delovanja, koji su bili najadekvatniji njegovim interesima. U Jugoslaviji ima dosta organizacija (sindikati, Socijalistički savez) koje bi mogle dobiti ovakav življi opštepolitički sadržaj, ako bi više izra žavale vitalne probleme društva i ako ne bi bile obične transmisije od gore na dole. Zaključak: postoje mogućnosti plodnog i novog političkog pluralizma jačeg od ovog što smo ga do sada razvili. Taj novi pluralizam bio bi zasnovan, pre svega, na draštvenoj po deli rada i rešavao bi probleme udruženim radom, udru ženim na vrlo različitim nivoima i presecima, i na nacio nalnom i na opštejugoslovenskora. Taj pluralizam mogao bi izražavati realne, uvek postojeće razlike među radnim područjima, razrešavati ih ako dođe do zaoštravanja i stvarati šire sinteze interesa. Takav pluralizam može više integrisati nego dezintegrisati razne oblike asocijacije proizvođača ako bi rešavao njihova istinska pitanja. Taj pluralizam bio bi bitno suprotan višepartijskom pluralizmu. Ovaj poslednji ne rešava organski nastale protivrečnosti unutar udraženog rada, nego ih deformira isključivim stremljenjem ka podeli vlasti izvan realnih interesa i problema udruženih proizvođača. Zato partijski, grupaški pluralizam, koji ne izražava prvenstveno princip podele rada i probleme, koji iz toga proizlaze, nužno vodi neplodnoj atomizaciji. Sve dok udruženi radnici (na najrazličitijim nivoima) ne budu u mogućnosti da doprinose republičkoj i opštejugoslovenskoj politici u bitnim odlukama, javijaće se buržoaski pluralizam kao deklarativna dilema socijalističkom pluralizmu. Dosadašnje „kritike” i „opozicije” bile su često siromašne u svojim analizama datog jugoslovenskog stanja, u svojim predlozima izlaza iz društvenih protivrečnosti. I onaj deo jugoslovenske i slovenačke javnosti koji nije prosuđivao stvari iz perspektive uskih interesa često u dosadašnjim kritikama i opozicijama nije mogao videti nešto bitno novo, što po svojoj snazi prevazilazi postojeće stanje i koncepcije. Takve su, npr., ideje da se izlaz iz svih teškoća

243

iEONO NOVO ISKUSTVO ĐRUSTTENE KRITIKK