Гледишта

štva na ovom polju, ne mogu prenebregnuti jednu svoju tako značajnu obavezu i biti ravnodušni prema određenim nedostacdma postojećeg pravnog sistema. Isključivi oblik uticaja pravne nauke i pravnih fakulteta u procesu kreiranja sistema pozitivnog prava d.o danas se iscrpljivao u dejstvu i moći pravne nauke. To je, dakle, ona participacija pravne nauke koja se vrši njenim razvijanjem. Pravo se, naime, sastoji od normi, a ~ove od misli, odnosno pojmova”. Mnogi od tih pojmova nisu obični, svima znani, već osobeni i čisto pravni. Iza takvih pojmova stoje pravne institucije, a iza ovih često veoma složeni d dinamični društveni odnosi. Teško je pomiriti se sa činjenioom da takve pojmove može da stvori neki drugi faktor (zakonodavac), i to nezavisno od nauke. Zakonodavna operativa preuzima tafcve pojmove od pravne nauke, neposredno je angažuje i društveno obaveznje. Period našeg dosadašnjeg razvitka pokazuje nam (a to je bilo d opšte mišljenje na ovoj konferenciji) da rezul'tatima ovakvog delovanja pravne nauke ne možemo biti zadovoljni. Činjenica da nije dovoljno izgrađen ni naučni sistem prava i da njemu nije posvećena potrebna pažnja dovoljno govoni da pravni fa•kulteti d pravna nauka uppšte nisu mogb uticati na razvoj pozitivnog prava snagom svoje naučne vrednosti. Ili, bar, ne u meri koju nalažu potrebe našeg razvitka. Ističe se da je ova konferencija iprvi pokušaj fakulteta da se uoče problemi sdstema pozitivnog prava, 'da se argumentovano analiziraju, da se ukaže na nedostatke i mogućnosti nj.ihovog prevazilaženj a. Konferencija je posvetila posebnu pažnju jednom, bez surmije, značajnom obiiku učešča pravnib fakulteta u stvaranju našeg sistema pozitivnog prava, koji je, u današnjim uslovima, ludimentaran. Reč je, naime, o participaciji fakulteta u kreiranju pravnib akata i normi pozitivnog prava. Naš pozitivno pravnd sistem boluje od mnogih bolesti. Mnoga rešenja davald su poiitičari, a pokazalo se i stalno se pokazuje da takva rešenja sa „oisto pravnotebničkog stanovišta nisu uvek bila najprikladnija”. Mnogobrojrd naši propisi i norme pate od deklarativnosti, „transparentnih misija”, „blanketnosti” d imaju programski karakter, čak, to programsko uzimaju kao 'postojeće, što ono sva kako nije. Neka rešenja su, bez studioznog preispitivanja i praktične potvrde, uzbnana iz pravnih sistema drugih zemalja i nevešto transplantirana u telo našeg prava. Taikvo presađivanje stranih normi, bez uticaja i rezultata naše pravne nauke, sigumo je da ne može zadovoljiti naše društvene potrebe koje izrastaju iz drukčijib i novib 'društvenih odnosa. Nosioci normativnih funkcija i praktičani, tj. oni kojd stvaraju i neposredno primenjuju pravo, suviše veruju u sebe, pa, obilazeči pravnu nauku, knaju presudan uticaj u konstituisanju prava. To dovodi do vhlo čestib promena pozitivnog prava koje se uvek ne mogu da objasne •dinamikom i prevladavanjem postojećih društvenih odnosa. Pitanje uzroka ovakvog stamja ostaje otvoreno. Cinjenica da u procesu stvaranja prava moraju da učestvuju i sadejstvuju

273

STA JE TO JURISPRUDENCIJA