Гледишта

dva afctera, nosiiac normativne fiirukcije i pravna nauka, navodi nas na tvrđenje da je krivica (ako je to prava reč) obostrana. U pravnom regulisanju veoma značajnih d složenib. društvenih odnosa zakonodavna operativa se nije (dli, bar, nije dovoljno) oslanjala na pomoć pravne nauke i pravnih fakulteta. Njoj ne odgovara spor i studiozan rad fakulteta, jer ,gijima se uvek žuri” (paketi zakonskih predloga), a fakulteti, pak, nisu spremni da prime društvenu odgovomost za brz rad. Razume se, ovo ne znači apsolutnu negaciju uticaja fakulteta u procesu stvaranja pravnih akata. Taj je uticaj do sada bio dvostruk. S jedne strane, profesori pravnih fakulteta su članovi mnogih tela zakonodavnih i izvršnih organa vlasti (pravni saveti, skupštinski odbori i komisdje) i, s druge, ponekad se tražilo mišljenje, istina, „vrlo sporadično i retko”, od fakulteta o već izrađenim nacrtima zakonskih i drugih pravnih akata. U ovom drugom slučaju fakultet nikad nije istupao kao celina, a još manje kao zajednica svih fakulteta, već su mišljenje davali izuzetno zainteresovani pojedinci ili manje gmpe vezane za odgovarajuću katedm. Nama se čini da bi svi pravni fakulteti, kao celina, morali imati određeno mesto u normativnoj proceduri. Ako se shvati da ta procedura ima tri osnovne faze: utvrđivanje potrebe da se određena dmštvena oblast reguliše pravom, izrada osnovnih principa na osnovu kojdh će se ta materija regulisati i izrada samog zakonskog, tj. normativnog nacrta. Uioga pravnih fakulteta bi se naročito pojavljivala u dmgoj fazi. Utvrđivanje takvih principa je, u prvom redu, stvar nauke, jer oni moraju opravdati potrebu konkretnog regulisanja i u isto vreme čindti integralni i neprotivrečni deo celog pravnog sistema. Razume se, ne bi trebalo isključiti d zanemariti utioaj pravnih fakulteta u prvoj, čak i u trećoj fazi. Svesnd smo, međutim, činjenice da iz ovakvog rada izvim mnogobrojni problemi: kome pripada inidjativa u ovom procesu; kako organdzovati razmatranje određenog pitanja na jednom, odnosno na svim fakultetima; koje prethodne rađnje treba preduzeti pre zauzimanja stavova; kako ostvardti stav fakulteta, tj. kako ga prezentirati i braniti; kako uskladiti obavljanje ovih poslova sa rokovima koji odgovaraju zakonodavnim telima itd. Od rešenja ovih pitanja umnogome zavisi uspeh celokupne akcije. Konferendja je konstatovala da veliki deo krivice za rezdstentan stav legislative prema prirodnoj ulozi pravnih fakulteta u stvaranju pozitivnog prava snose d sami fakulteti. Istaknuto je da se u poslednje vreme pravni fakulteti sve više pretvaraju u političke fakultete, i to ne samo po broju politiokih disciplina već i po značaju koji im se pridaje. Stiče se utisak da oni više nisu oni najviši centri u kojima se izučava kako se „pravi pravo” i kako se ono primenjuje. Ni na jednom našem fakultetu ne postoji predmet ili „privremeni kurs, bar” o načinu stvaranja pra v a. Ima dosta izgleda da i pokušaj u Novom Sadu sa nastavom normativnih akata ostane samo pokušaj, jer je već na Konferenciji doživeo osudu pristahca tradicionalnog pravnog sistema.

274

DRAGAN ĐORĐEVIC