Гледишта

Široka je skala pitanja koja pravna nauka nije rešila, a od čijeg teoiijskog fundiranja zavise čitavi delovi pozitivnog pravnog sistema. Ovde se realizuje Hegelovo i Lenjinovo gledište da svest nužno kasni za društvenim promenama, ali je u ovom slučaju to zakašnjenje takve p-rirode da predstavIja ozbiljnu smetnju daljem napretku. Neke probleme, na koje je Konferencija ukazala, a za koje smatramo da imaju presudan značaj za dalji pravac razvoja našeg pozitivnog prava, pomenućemo, istina, veoma uprošćeno, i u ovom napisu. Takav je slučaj sa društvenom svojinom. Mora se priznati da nema kategorije našeg ekonomskog i društveno-političkog sistema o kojoj je više raspravljano i više napisano nego o društvenoj svojini. Međutim, sve te rasprave su se kretale u sferi apstraktnih filozofsko-političkih postulata, dok je praktični aspekt zapostavljen, iako je on važan, ako ne i važniji. Sve do danas je, istakao je pof. Lukić, „ostalo nerešeno pitanje kako one osnovne ideje o njoj sprovesti u praksu”. Pravni aspekt društvene svojme nije našao mesta u delima naših teoretičara. Shčna je situacija i sa pravom samoupravIjanja. Nauka nije uspela đa u „celini sagleda praktično delovanje sistema i pronađe rešenje za njegovo celovito delovanje". Ovo se naročito odnosi na problem odgovornosti u uslovima društvenog samoupravljanja. Stari sistem odgovomosti ne može se inkorporirati u nove odnose, a novog nema. Došli smo, na ovom polju, do onog stadijuma, kako je isticao Marks, kada se ne može živeti i delati po starom, a novo je još nepoznato. Jedno od osnovnih nerešenih pitanja našeg pravnog sdstema je pitanje njegove „unutrašnje, sadržajne koherentnosti”. Ta se koherentnost ogleda u unutrašnjoj sadržinskoj hijerarhiji pravnih akata (ustava, zakona, podzakonskih i samoupravnih normativnih akata), čiji je odnos određen ustavnim principom ustavnosti i zakonitosti. Za ostvarivanje tih principa postoje posebni organi: ustavni, redovni i specijalizovani sudovi. Pravni fakulteti nisu, do danas, značajnije učestvovah u iniciranju sporova ikoji su vezani za ostvarivanje načela vladavine prava, tj. za pravnu komponentu principa zakonitosti, odnosno ustavnosti. Prof. Blagojević je istakao niz pitanja koja traže urgentna teorijska rešenja, upravo radi ostvarenja što čvršće kohezije pozitivnog pravnog sistema. Postoje ozbdljna mišljenja, npr., da se ~kod nas pretemje u primeni, makar se to izričdto i ne reklo, ,teorije stepenica’ prof. Merkla”. Odnos tzv. „državnih” i samoupravnih akata, kao i problematika njihove unutrašnje sistematizacije, takođe je predmet najrazličitijih shvatanja, koja idu od stanovišta da su samoupravni akti u hijerarhijskoj lestvioi ,pajniži državni akti" do stanovdšta da je to jedna posve nova sfera parapravnih normi, izdvojena i nezavisna od sfere prava. Naročito značajna uloga pravnih fakulteta bila bi u istraživanju i analizi unutrašnje koherentnosti našeg pravnog sistema, koja je „horizontalnog” karaktera i ne može se sagledati u svetlosti vertikalne hijerarhije. Reč je, naime, o „idejnoj principijeinoj, obimnoj, sadržajnoj ko-

275

STA JE TO JURISPRUDENCIJA