Гледишта

zati, da efekti njenih akcija predstavljaju nešto što je suprotno tim interesima. Najzad, sasvim kratko; startna (početna) faza u izgradnji socijalističkih društvenih odnosa može da predstavlja samo ono što ona i jeste. Ona nije ni razvijena ni završna etapa u izgradnji socijalizma. Ali ona je ipak integralna etapa izgradnje socijalističkog društvenog sistema. Adekvatno tome, ni društveno-ekonomska pozicija radnika u početnoj etapi izgradnje socijalizma nije (ne može ni biti) pozicija potpune društvene spojenosti sa uslovima za proizvodnju. Ali zato ni specifična otuđenost radnika od sredstava za proizvodnju (koja je imanentna početnoj fazi socijalističke izgradnje) u suštini ne predstavlja najamnu poziciju u odnosu na uslove za proizvodnju, već početni oblik društvene sjedinjenosti sa njima. II Iz svega što je dosad rečeno sasvim jasno proizlazi da se veoma razložno i dovoljno argumentovano može tvrditi da društveno-ekonomska pozicija radnika, ćak ni u startnoj etapi izgradnje socijalizma, po svom osnovnom karakteru nije takva da bi se moglo zaključiti da je radna snaga u socijalizmu roba. Nalazim, ipak, za potrebno da nešto više kažem o karakteru društvenog vlasništva u nas. Danas se već može reći da je opštepoznato da su u delima Marksa, Engelsa i Lenjina kristalno jasno zapisana kapitalna, dosadašnjim razvitkom potpuno potvrđena naučna saznanja o nužnosti negacije kapitalizma, kao i o samom načinu konstituisanja novog društvenog sistema. Za ovu priliku, međutim, posebno su značajna ona mesta koja se odnose neposredno na karakter i ulogu države u novokonstituisanom društvu ina nužnost njenog odumiranja. Tako je Marks, pišući o Pariskoi komuni. saopštio i sledeći zaključak. „Njeha prävar tajna bila je ovo: ona je po suštini svojoj bila vlada radničke klase, rezultat borbe proizvođačke klase protiv prisvajačke klase, ona je bila, najzad, pronađeni politički oblik pod kojim se moglo izvršiti ekonomsko oslobođenje rada”. Ona je htela kaže se dalje „da ukine onu klasnu svojinu koja pretvara rad mnogih u bogatstvo nekolicine. Ona je htela da ekspropriše eksproprijatore. Ona je htela da individualnu svojinu učini stvarnošću, pretvarajući sredstva za proizvodnju, zemlju i kapital, koji sada pre svega predstavljaju sredstva za porobljavanje i eksploataciju rada, u puka oruđa slobodnog i udruženog rada” 2 ). Engels je, međutim, sledećim rečima precizirao p c-hmcrdu socijalističke države i nužnost njenog odu-

2 ) K. Marks F. Engels, „Izabrana dela” I, 1949, str. 500.

357

POLOŽAJ PROIZVOĐAČA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU