Гледишта

IV Sada bih želeo ukazati još na jedno pitanje koje se u poslednje vreme sve češće dovodi u vezu sa ocenom drustveno-ekonomske pozicije radnika u socijalizmu. Cerne, naime slično kao Mito Hadži-Vasilev i Zvonimir Tanko pre njega 7 ) —na jedan veoma interesantan način tumači nespornu činjenicu da su radnici u socijalizmu formalno-pravno slobodne ličnosti. „Posmatrano s gledišta prakse kaže on sve ukazuje da kolektivna društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju ne ukida radnikovu ličnu svojinu nad radnom snagom kao proizvodnim faktorom. Dok društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju ukida klasičnu prodaju radne snage kapitalističkom preduzetniku, lična svojina nad radnom snagom, iako u izmenjenim okolnostima, i dalje je uslovljava. To me navodi na tvrdnju stoji u zaključku da u našem privrednom sistemu postoji deformisani status radne snage kao kvazi robe ida takođe postoji kvazi tržište radne snage" (str. 1320). Potpuno značenje ovog stava, međutim, dobija se tek onda kad se priključi ranije citiranom zaključku da je jedino radna snaga radnika njegova „neotudiva svojina" na osnovu čega on teži maksimalizaciji ličnog dohotka. Inače, u suštini ista, ova teza u formulaciji Zvonimira v Tanka glasi ovako: „ . . . za socijalizam su karakte- \ ristična dva oblika svojine: (određeni) društveni oblik svojine sredstava za proizvodnju i privatni j oblik svojine radne snage proizvođača. Time su kale se dalje teoretski odredene osnovne drustveno-ekonomske karakteristike socijalističkog društva oblici svojine činioca proizvodnje, a samim tim i oblici dohotka ljudi koji sudjeluju u socijalističkim proizvodnim odnosima, naravno, prema Marksovoj teoriji dohotka. Iz ova dva oblika svojine socijalističkog društva piše na kraju objektivno izviru dva oblika dohotka: plata kao protiwrednost za svojinu radne snage socijalističkih proizvođača i dobit (deo iz dobiti, naravno) kao nagrada za više ili manje uspešnije privređivanje društvenim sredstvima za proizvodnju” B ). Sadržina citiranih stavova u vezi sa značenjem „privatnog oblika svojine radne snage u socijalizmu” nužno me upućuje da se prethodno osvrnem na sam pojam svojine uopšte. Kao što je poznato, raarksistička teorija je svojinu uopšte definisala kao oblik prisvajanja prirode od stra-

7 ) Mito Hadži-Vasilev : „Pravo svojine robne proizvodnje i oblici prisvajanja'', Socijalizam, br. 11/65. Zvonimir Tanko: „Problem raspodele prema radu u usfovima robne proizvodnje (marksistička teorija dohotka)"; prilog na Simpozijumu „Marks i savremenost" od maja 1967. godine (Beograd). 8 ) Isto, str. 62—63.

365

POLOŽAJ PROIZVOĐAĆA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU