Гледишта

datak ona vidi u racionalnoj obradi iskustva, u tome da opiše, sredi i objasni činjenice. Po ugledu na prirodne nauke, kojima toliko žudi da se približi, ona uzima dmstvenu stvarnost onakvu kakva jeste, u pukoj činjeničkoj datosti, ona priznaje za istinu samo ono što može da se proven u iskustva, što odgovara ostvarenim mogućnostima, što je u skladu s postojećim stanjem. Nije nimalo čudno što su takvu sociologiju prigrlili vladajući krugovi širom sveta, što je ona svugde naišla na dobar prijem. Pa ipak, koliko god biio tačno da se sociologija razvija danas kao jedinstvena nauka, da drži isti pravac, da deli istu sudbinu u svim krajevima sveta, ne treba zatvoriti oči pred razlikama koje postoje između njenih ogranaka na Zapadu i Istoku. Ni govora o tome da je tu baš sve nalik jedno na drugo. Izme đu sociologije na Zapadu i one na Istoku postoji velika razlika u idejnoj usmerenosti. U stvari, njihova istraživačka praksa počiva na sasvim drukčijim filozofskim pretpostavkama, njihovi idejni temelji su bitno različiti. Najprostije rečeno, sociologija na Zapadu je funkcionalistička, dok je sociologija na Istoku marksistička. Hi tačnije; funkcionalizam i marksizam su vodeći teorijski pravci prema kojima se upravijaju sociološka istraživanja na jednoj i drugoj strani. Istini za volju treba reći da ti pravci danas uopšte nisu oštro odvojeni i u sebe zatvoreni kao do pre kratkog vremena. Nema vise ni traga od nekadašnjeg nepoverenja i neprijateljstva među njima. Štaviše, poslednjih godina je pitanje o odnosu između funkcionalizma i marksizma dospelo u središte svih teorijskih razmatranja u sociologiji. Cak se i među posmatračima sa strane raširilo mišljenje da je suočavanje tih pravaca od presudne važnosti za njen dalji razvoj. Izvesno je da prevazilaženje uskogrudosti i začaurenosti u potpunosti odgovara naučnom načinu mišljenja. Utoliko nema nikakve sumnje da tema „Funkcionalizam i marksizam" verno izražava stanje u kome se sociologija trenutno nalazi. Zbog toga se ništa ne može učiniti pre nego što se sama ta tema stavi u pitanje. Ovako kako je formulisana, ona samo pomaže da se učvrsti i očuva postojeće stanje, budući da polazi od pretpostavke da je sociologija obična nauka među drugim naukama, da može i treba da se prilagodi današnjim naučnim zahtevima; pored toga što ta tema neuporedivo vise vodi računa o onom prvom nego o ovom drugom članu poredbenog niza. Odmah moram da kažem da sam pre nekoliko godina i sam nehotice doprineo takvom razvoju stvari. U svojoj knjizi „Problemi sociološkog metoda”, u okviru kritičkog prikaza teorijskih strujanja u savremenoj sociologiji Zapada, posvetio sam ceo jedan odeljak razmatranju odnosa između funkcionalizma i Marksovog shvatanja društva. Pokušao sam da približim i pomirim ta dva stanovišta i da

385

OBNOVA SOCIOLOGIJE U DUHU UTOPITE