Гледишта

nih razmatranja u javnosti. Stoga nećemo ni prikazati ta giedišta. Ostali učesnici u diskusiji izrazili su široku lu različitih ocena, kritičkih zapažanja, predloga itd. Naročito je bila apostrofirana kreditna politika i njene mere. Zatim su tretirani problemi fluktuirajućeg deviznog ktmsa-deviznog tržišta, tj. krupnih promena u deviznom i spoljnotrgovinskom režimu, date su modifikovane ocene o potrebi konvertibilnosti dinara. Politika raspodele je takođe bila predmet kritičkih zapažanja, pitanje konstituisanja ih ne konstituisanja aktivne politike dohotka, pohtike hčnih dohodaka i pohtike akumulacije, razumljivo poduprte određenim instrumentarijem. Nekoliko učesnika kritikovalo je autore da su potpuno izostavili analizu razvoja nerazadjenih područja i odgovarajuće politike. Problemi modemizacije privrede, tehnološkog razvoja izazvali su pažnju mnogih govornika. II tome je posebno mesto posvećeno mogućoj i potrebnoj ulozi nauke u vođenju ekonomske pohtike zemIje. Mora se istaći da je skup završen bez ikakvog zaključka ih rezimea. Ostalo je da svako za sebe izvuče pouke. Naš je utisak da je bilo dosta toga rečeno kritički i protiv određenih mera i rešenja tekuće ekonomske politike, ah da je vrlo malo razrađenih, Konkretnih predloga dato, predloga koji su to zaista po svojoj kompleksnosti, realnosti, smeštenih u jednu celinu uslova i mera. Takođe, prema sopstvenom utisku, velika je šteta, mada za to ne snose odgovomost ni jedino ni pretežno organizatori, što to zaista nije bio skup posvećen problemima preduzeća. Cini se da se zaista najkrupniji privredni problemi danas rešavaju u preduzećima, a da su mnoge, naučne i pohtičke snage i na ekonomskom sektoru okrenute ka dmgim globalnim pitanjima, što je, opet, sa svoje strane, i indikator za posebna istraživanja. Neophodno je naglasiti da i sama činjenica naučnoistraživačkog pristupa ekonomskoj problematici, i to tako da vrlo veliki broj saradnika skoro jednu celu godinu radi na njoj, predstavlja krupan poduhvat dostojan pažnje. Stoga i iedna oraanizovana javna rasprava predstavlja logičan nastavak čitave akcije, makar rezultati bili i skromni. Još jedna činienica izaziva interesovanje. Naime, u ovom radu učestvovali su i kao istraživači i kao redaktori pojedini politički radnici. Bio je to očito pokušaj da se i ekonomska nauka i ekonomska politika nađu zajedno, što je nesumniivo veoma i potrebno i korisno. Taj zaključak ne umaniuje ni činjenica da se u nekim radovima mogao osetiti stav politike koji se sa naporom naučno podupire. Mislimo da bi na kraju vredelo istaći uverenje da je i ovim skupom dokazano da postoji preka potreba redovnih naučnih skupova posvećenih ekonomskoj politici. U pogledu termina bho bi najpovoljnije da se održavaju u maju kada se za sve analize raspolaže podacima iz završnih računa za proteklu godinu, ili u septembru kada je već dobrim delom poznato kako se privreda razvija u tekućoj godini te se pristupa pripremi mera ekonomske politike za narednu godinu.

618

MILORAB SAVICEVIĆ