Гледишта

ovih postoji čitav niz inicijativa koje su dijelom stvaralačke, a dijelom rušilačkog karaktera”. Štaviše, ja govorim o dirigovanim inicijativama, koje su rezultat napola savladanih birokratsko-tehnokratskih odnosa, težnje za prividnom demokratičnosti, loše shvaćene i tumačene generalne linije, pored onih koje imaju smisao likvidacije učmalosti, začaurenosti i sl. Ostaje nejasno kako je Z. Pešić-Golubović „izmjerila” da ja, prije svega, na osnovu zastupljenosti elemenata u pojavi smatram da se može postići njen opis, navodeći za primjer predioge i predlagače. Ostavimo na stranu to što opis zavisi od pojave koja se opisuje, cilja koji se želi postići itd. Pitam se kako je to „mjereno” i „izmjereno” kada u mom tekstu o inicijativi i inicijatorima (to je pojava koja se ispituje, a predlozi su indikator inicijative) veći prostor zauzima kvalitativni opis u kojem se govori o dirigovanoj inicijativi, anonimnosti inicijative, uzrocima za razlike u inicijativi, mjeri i usmjeravanju inicijative itd. Pa i kvantitativni podaci koji se navode služe, po logici dijalektičke neodvojivosti kvantiteta i kvaliteta, da vidim da li se dekoncentriše i demonopoliše inicijativa, a to znači karakter odnosa. Na pitanje kako sam mogao da „izmjerim” da broj predloga ne odgovara potrebama komune, sreza, republike kao sistema samoupravnih odnosa, pitam se kako se moglo mimoići objašnjenje na str. 44. da je moglo doći i prije do nekih mjera koje je reforma uspostavila da je bila razvijena inicijativa „odozdo”, ako se to nije moglo zaključiti iz cjeline rada. Uostalom, zar se može biti neodređen prema podatku da veliki broj ispitanika, naročito onih koji nijesu u SKJ, nije dao nikakav predlog za dvije godine prije istraživanja, i pored iznijetih problema koje su imali. Zar odgovorni čitalac može tvrditi da ja vršim zamjenu modela i stvamosti na primjeru bivših četnika koji se nijesu identifikovali sa stvarnošću u samoupravIjanju (str. 119. polemike) ako pokazujem primjer četnika koji je osuđen zbog nastavljanja djelatnosti ispoljene u četnicima, da bivši četnik prijeti sjekirom aktivisti kada dolazi da traži članarinu Socijalističkog saveza, da odbija saradnju u anketi onda kada vidi da je riječ o SK (str. 145. moje knjige). OKOŠTALOST POJMOVA ILI NERAZUMIJEVANJE Autor polemike, pokušavajući da objasni zablude koje mi je neosnovano pripisala, piše: „Mislim da bi se moglo tvrditi da svi ovi problemi proizlaze, pre

636

KRSTO KIUBARDA