Гледишта

međusobno razlikuju po svom shvatanju zla između proučavanih osoba, istraživača i njegovih čitalaca, to jest između izvesnih tipova Ijudi. U siučaju kada valja priznati da otkrivena shvatanja uopšte nisu obavezna za one koji ih otkrivaju, za istraživača ili čitaoce, šta iz toga proističe u pogledu veza ili solidarnosti između osoba koje su bile predmet proučavanja, s jedne strane, i istraživača i čitalaca, s druge strane, to jest između izvesnih tipova Ijudi, između Ijudi uopšte? 6. Kakva su shvatanja zla koja se mogu izvesti kao suprotni pojmovi iz shvatanja poželjnog društva koja su razvili Kont, Prudon ili Marks. Kojim vidovima društva u kome su ovi autori pisali svoja dela možemo objasniti ta shvatanja? Koji od tih vidova postoje i u našem društvu, koji su iščezli ili bili izmenjeni ili zamenjeni nekim drugim? Kakvo bi, s obzirom na prirodu našeg društva onakvog kakvo se ono konstituiše kroz odgovor na ova pitanja, trebalo da bude naše shvatanje poželjnog društva, pa prema tome i naše shvatanje zla? Možemo li zasnovati naša shvatanja i na nečem drugom osim na tom odgovoru? (Mogao bi se preduzeti niz proučavanja dela sociologa sa stanovišta uloge koju u njima igraju shvatanja poželjnog društva, ili shvatanja dobra, i eksplicite izneseno ili izvedeno deduktivnim putem shvatanje društva koje treba kritikovati, ili shvatanje zla: to bi bile studije na području normativne uporedne sociologije, analogne istoriji mesta zla u filozofijama koje smo sugerisali (J\ r Q 3). 7. Zlo u snu. Snovi o posebnim zlima, njihove slike, slike zla, dedukcija shvatanja zla od strane onoga koji sanja, poređenje tog shvatanja sa shvatanjem koje se sreće kod budne osobe. To proučavanje trebalo bi da bude izvršeno kako polazeći od literature koja se bavi tim pitanjima tako i od konkretnih pojedinaca bar zato da bi se za ovaj tip istraživanja ispitale hipoteze koje su već razvijene u istraživanju drugačijeg tipa. Posebnu pažnju bi trebalo pokloniti odnosima između zla i strepnje i straha, kao i mehanizmima zbog kojih ono čega se bojimo postaje određeno zlo ili zlo uopšte. Važnost tih mehanizama za naše razumevanje odnosa između strepnje, straha i mitskih figura i simbola zla, fenomena osobe na koju se svi gresi tovare i, još šire, predrasuda uključujući tu i važnost tih pojava u nama samima za naše razumevanje. 8. U kojima okolnostima se razmišlja o zlu? Mogli bismo najpre proučiti proces socijalizacije u toku koga se stiču sopstvene ideje o zlu. Kakva je priroda toga procesa? Kakve ideje o zlu donosi socijalizacija, kakvu im važnost pripisuje za pojedinca? Na koja ispoljavanja zla, koja istraživač poznaje iz drugih izvora, socijalizacija ne priprema ili samo nedovoljno priprema? Poredeći ono što zna o shvatanjima

660

KURT VOLF