Гледишта

zla stečenim u toku socijalizacije sa onim što on zna 0 raznim vrstama zla i zlu uopšte u svetu, istraživač može da postavi hipoteze o onim vrstama zla na koja socijalizacija ne priprema pojedinca ili ga samo nedovoljno priprema. Istraživač, zatim, nastoji da proveri te hipoteze proučavajući slučajeve u kojima određeni pojedinac razraišlja o zlu ili se suočava s njim na neki drugi način. Moglo bi se poći i od raznih slučajeva razmišljanja o zlu, bez obzira na to gde se ona otkrivaju neposrednom anketom u naučnoj literaturi, u roman'ma ili pripovetkama da bi se pokušalo da se dobije neki odgovor na pitanje postavljeno u okviru datog istraživanja. 9. Postoje životinje kod kojih se mogu zapaziti uslovi 1 aktivnosti koje se sreću i kod čoveka, na primer, aktivnosti koje predstavljaju odgovor na neki izazov, orijentisanje ne samo u priroidnoj već i u društvenoj sredini, to jest sredini u kojoj su prisutne druge životinje iste vrste ili srodnih vrsta, odnosi gospodarenja i potčinjenosti itd. Da li je, možda, u izvesnim osećanjima, poput strepnje i straha, i znacima koje možemo da otkrijemo kod izvesnih životinja mogućno otkriti nagoveštaje onoga što će u čoveka postati najpre predosećanje, a zatim ideja i shvatanje zla? Ili se zlo javlja tek sa čovekom, možda zato što je neodvojivo od određenog sistema simbola? Ovaj problem pokazuje da je, kada se pristupa njegovom proučavanju, korisno podsetiti se pretposlednjeg stava (br. 7, naročito pri kraju), i obrnuto. 10. Geneza i razvoj pozitivnog prava sa stanovišta uloge koju su u njemu odigrali razni vidovi zla na primer, različita shvatanja zla u jednom sve složenijem društvu, strah od zla i nada da će se ono üblažiti time što će se definisati u zakonu, što zlo u psihološkom pogledu čini podložnijim kontroli, daje mu tehničko obeležje i možda ga psihološki udaljava od čovekovoga j a. Poređenje zla u jednom društvubez kodifikovanog prava, u kome se ni zločinac ni niegova žrtva ne mogu služiti zakonom a osobito čovekom koji zakon poznaje, da bi se opravdali ili branili sa zlom u društvu u kome je to mogućno. 11. ~S va k o tehničko oruđe predstavlja interpoliranje između subjekta i objekta njegove aktivnosti. Prvo koplje, koje je oslobodilo čoveka neophodnosti da sopstvenim zubima grize neprijateljevo telo, i prva puška oslabili su instinktivni dodir među Ijudima koji se bore. Odonda je ogromno uvećano disruptivno svojstvo mnogobrojnih oblika kulturnog napretka (da navedemo jedan primer: činienicu da se Ijudi više ne sreću ako je svaki od njih zatvoren u svom automobilu), to svojstvo je postalo jedna strukturna opasnost za naš način življenja. CFriedrich Keiter, „Human Behavioral Biologv (Ethology): A Modern Aspect of Cultural Anthropology”, Social Research,

661

ZA SOCIOLOGIJU ZLA