Гледишта

tama novca i nagradama kojima manipulišu, imaju moćno oružje u rukama. Oružje za manipulisanje svešću, željama, emocijama, vrednostima Ijudi. One masi Ijudi nude uspeh, popularnost, bez znoja i rada. Treba imati samo malo sreće i poznanstva Ijudi koji će ih uzeti pod svoju zaštitu. Ovakve zaključke naročito rado izvlače i sve one neurotične ličnosti, kojih nije tako malo u svakom društvu, a koje nisu spremne, ili nisu u stanju, da rade, koje svoje ciljeve ne mogu da postignu normalnim kanalima prilagođavanja društvu. Sa idealom „zaraditi što brže, što lakše i što više” idealom čije mu se ostvarenje čini ponuđeno na legalan i vrlo sugestivan način preko sredstava masovne komunikacije ovakav čovek može vrlo mnogo da utiče i na svoju okolinu, naročito na one mlađeg uzrasta; a od ovakvog stava nije daleko pomisao da je moguće naći i neka druga sredstva i neke druge mogućnosti u ovom društvu za laku zaradu i udoban život uz malo truda. Razumljivo je što je na ovakve pojave najviše osetljiva omladina. Adolescencija je odlučujući period za sudbinu moralnosti ličnosti, jer je to period traženja i učenja kako se treba ponašati. Cilj svakog vaspitanja je da pomogne mladom čoveku da nauči da nađe ravnotežu između želja i ograničenja koja ga prate u životu; da konstruiše individualnu moralnu filozofiju, sistem vrednosti koji će mu biti vodič u ponašanju jer on niti može bukvalno da ponavlja ono što drugi rade i veruju, niti može da ima neko svoje iskustvo koje bi bilo potpuno različito od okoline. Međutim, filozofija „zlatnog pogotka”, „zlatnog mikrofona” i celokupna ta zlatna produkcija veoma je atraktivan autoritet u tom učenju vrednosti i odnosa. Preko njih, na privlačan i atraktivan način adolescent stiče predstavu o vrednostima, a zahvaljujući tome što su od šire javnosti sankcionisane i sređstvima masovne komunikacije popularisane, on shvata život kao jedno veliko takmičenje, ali ne takmičenje u radu i po sposobnostima, već takmičenje po trenutnim, spoIjašnjim i privremenim atrakcijama. Ovo ga može ometati u razvijanju „principa realnosti”, koji je neophodan za razvoj emocionalno zdrave i stabilne ličnosti, u sopstvenoj kontroli „principa zadovoljstva” i adaptaciji na moralne i stabilne društvene norme. U krajnjoj liniji, reč je o ometanju sazrevanja ličnosti u našem društvu, kome su, bez sumnje, zdrave ličnosti potrebne isto tako kao i uspešnija sredstva za usmeravanje njihovog ponašanja. Kad je reč o omladini i o svemu tom zlatu koje neštedimice prosipamo, zlatu u direktnom i prenosnom smislu čini se kao da se ponašamo stihijski, kao da se još nismo sporazumeli i dogovorili oko toga kakve vrednosti treba da stimulišemo. Razvijamo sve oblike konformizma u odnosu na sve inostrane zabavljačke egzibicije koje imaju za cilj da privuku publiku, ali koje u osnovi uvek imaju u vidu zaradu finansijera i organizatora. Na našem tlu, međutim, one ne samo da nemaju svrhu već imaju štetno dejstvo. Ovakva „zlatna” takmičenja, koja su čak daleko ispod zabavljačkog nivoa i kvaliteta inostranih, vređaju

603

CENA ZLATA U ZABAVI