Гледишта

lilcih društvenih i psihičkih poremećaja); probiem mogućnosti miadih da sudeluju u ozoiljmm društvenim zadacima (mogućnost da omladina bude zaista društveni subjekt) i problemi egalizacije razvojnih mogućnosti mladih koji potiču iz razhčitih društvenih slojeva. ’olazna kategorija u saopštenju Radomira Lukića: „Osnovm problemi omladine; podruštvljavanje, usvajanje kulture i vaspitanje”, je da postoji stalna Kriza omladine. 2 ) Ona leži u samoj prirodi društva i omiadine. ladomira Lukića posebno interesuje zašto je današnja kriza omiadine jača, tj. koji su osnovni uzroci te povećane krize omladine u savremenom društvu. Italna kriza omladine proističe iz prirode samog društva da se stalno menja, da je stalno u sukobu sa društvima koji ga opkoljavaju i sa samim sobom, i prirode omladine da je uvek nosilac društvenih promena, jer nije opterećena tradicijom i navikama. edan vid krize omladine je „nihilistička kriza”, koja se javlja u razvijenim društvima sa svim karakteristikama naziva koje ima. Jsnovna karakteristika današnje pojačane krize je odbacivanje svake vrednosti. Radomira Lukića interesuje zašto se javIja potreba da čovek odbaci sve vrednosti jedne kulture (mada i to samo po sebi predstavlja vrednost). Odgovor treba tražiti u samoj kulturi, tj. u procesima stvaranja te kulture i podruštvljavanju, usvajanju kulture i vaspitanju omladine. J skladu sa svojim shvatanjem društva, Radomir Lukić smatra da je kultura izraz procesa rada. Da se u biti kulture kriju osnovni odnosi koji karakterišu ijude u procesu rada. Tako on u dosadašnjem istorijskom razvoju kulture uočava postvarene kulture. Jedna je robovlasnička kultura, u kojoj ijudi stupaju u proces rada kao životinje, i druga je savremena tehnička kultura, u kojoj Ijudi stupaju u radni odnos kao stvari. lazaranje organskih ijudskih zajednica je jedan od vidnih procesa postvarene kulture. Ljudi postaju šrafovi mehanizma. ’odruštvljenje omladine 3 ) u ovakvom društvu veoma je otežano. Današnja omladina kasno ulazi u radni proces. Ona, u stvari, zato što je to karakteristika kulture, i ne ulazi u stvami Ijudski proces rada. Zato i ima mogućnosti da se oseća prevarena. Jistem usvajanja kulture i vaspitanja je uvek funkcionalno određen u odnosu na draštvo. Otuda se opravdano postavlja pitanje otkuda onda pojave nihiiizma kod oraladine. Korene nihilističke krize treba tražiti u kulturi koja zvanično ne priznaje da je postvarena Kultura. Ona tu ima dva lica. Cod nas je moguće uočiti slične situacije. Prof. Lukić smatra da

2 ) „Otprilike, može se reći da se pod krizom omladine razume asociJralnost ili antisocijalnost omladine, tj. činjenica da ie omladina izdvojena ic društva. da se ne oseća njegovim sastavnim delom, da se ponaša protivno društvenim normama, da se buni nrotiv društva, da ne prihvata zadatke u niemu, da se ne trudi da ga održi a još manje da ga unapredi." (~Sociologija", br. 1, 1968. str. 27). *) ~Asociialnost kulture savremene omladine ima dva izvora. Prvi izvor ie u tome što omladina učetsvuje u radu, odnosno učestvuje samo u rormalnom a ne i stvarnom radu. Drugi izvor je usvajanie asocijalnih elemenata postojeće kulture koja ie već stvorena u savremenom društvu u kome je čovek postvaren. . ." (Ibid., str. 38.)

611

SOCIOLOZi O OMLADINI