Гледишта

se problemu omladine nije do sada posvetila dovoljna pažnja. Bili smo žrtva sopstvenog neznanja. Misao oa razvijanje privrede i materijalnih dobara može automatski sve da reši, dominirala je. Međutim, kako kod nas problemi podruštvljavanja, usvajanja kulture imaju stvamu varijantu samoupravljanja, ipak se javljaju procesi koji te bitne stvari, da bi se izbegla kriza omiadine, usporavaju. To je, pre svega, nemogućnost omladine da uđe u proces rada. Zaključak i čitavo saopštenje Radomira Lukića je dosta pesimistično. Rešenja za naše društvo ima. Jedno je što ranije, još u školi, uključenje u proces stvaranja društvenih dobara. 4 ) U „Teorijskom prjst 'pu za shvatanje suvremene omladine” Ivan Kuvačić prediaže nekoliko mogućih modela koji bi bili okvir za teorijsko objašnjenje i istraživanje problema omladine. Dosadašnji teorijski model o smeni generacija nije uvek prikladan za proučavanje suvremenih društava. On je u osnovi evolucionistički. Najčešće ~on istupa u formi dualiteta, dviju suprotnih Ijudskih tendencija; jedna označava težnju da se uguši svaki stav koji nije u harmoniji s postojećom socijalnom organizacijom, a dmga je usmerena na destrukciju postojećeg i stvaranje novog”. Ovaj model je dosta doprineo objašnjenju dezorganizacije i omladinske delikvencije. Bio je predmet proučavanja ranijih socioloških škola. Ne može u potpunosti da zadovolji napore za objašnjenje suštine i dmštva i omladine. Na primem atipičnog koje može biti novo i revolucionamo, a to je po ovom modelu patološko, ovaj model pada u vodu. Da li prometejski model može biti prikladan za shvaćanje omladinskog pokreta? Kuvačić misli da on naročito za napredne omladinske pokrcpe u zaostalim zemljama može pređstavljati okvir proučavanja. U biti stoji Marksova teorija ~da sve ono što nazivamo historijom nije ništa dmgo nego samo stvaranje čoveka kroz proces njegovog rada u proizvodnji”. Omladina u socijalistićkim zemljama nalazi se u sasvim dmgačijira uslovima. Ona živi u sistemu koji usavršava organizaciju i kome „nije toliko potrebna slobodna nesputana ličnost." Bitno pitanje je pitanje prilagođavania sistemu. To je čist funkcionalistički model. Ličnost postaje funkcija sistema. Ovo je propratna pojava trenda jačanja materijalne proizvodnje. Omladinski pokret u ovim zemljama ima karakterističnu boju: ~čim izrasta nova socijalna hijerarhija i porodična stmktura koja se identificira s novim dmštvenim poretkom, omladinski pokret gubi revolucionamost i pretvara se u sredstvo socijalizacije i uključivanja mladih u sistem”. No i ovde se javljaju razni oblici nekonformističkog ponašanja. U razvijenim zemljama Zapada trend „potčinjavanja čovjeka potrebama organizacije, koji je funkcija industrijskog razvoja”, u stvari ukazuje na vladajući teorijski model. Sam

4 ) ..Razumljivo ie da škola i omladinska organizaciia mora>u u ovome da nose iedan od glavnih tereta. One moraiu biti DT*etvorene što hitniie i što potnuniie. u orave liudske zaiednire. Sam : m tim otoada svaki <=trah od glaihšaltovania i .oran»a mozsova’ outem st»*ogog organizovama. Omladina mora u okviru svih oblika i organizovanih zajednica da bude što slobodnija da bi što ootnuniie bila čovek > sooslvenu socijalnu kulturu i odgovornost i vaspitala samu sebe” (Ibid., str. 42).

612

DANICA MOJSIN