Гледишта

čovek ovde postaje isključivo funkcija svojih materijalnih potreba. Takvo određenje društva i ličnosti u njemu ne može da mimoiđe ni omladinu u tim društvima. Ipak, suprotnost ovom modelu čine intelektualne zajednice koje se naročito javIjaju u Americi. Socijalni uslovi koji proizlaze iz ovog u osnovi funkcionalističkog modela mogu da budu najbolje objašnjenje masovnih pokreta omladine u Americi. Za konstutuisanje sociologije omladine Ivan Kuvačić predlaže model koji ne sme ipak biti odvojen od uslova mesta i vremena. To je model u „čijem razmatranju leži dijalektika suodnošenja proizvodnih snaga i Ijudskih potreba”. Raspon suprotnosti u ovom modelu je funkcija Ijudske budućnosti ili funkcija svojih materijalnih potreba. Omladina takođe živi u ovom rasponu suprotnosti, ah njena je bit takva da se ona češće opredeljuje za funkciju Ijudske budućnosti. Ovaj okvir predstavlja zaista mogući okvir proučavanja omladine. Ipak, model koji Ivan Kuvačić preporučuje samo je donekle adekvatan za naše uslove. Uz dopunske hipoteze u konkretnim uslovima, o pasivizaciji, o političkoj angažovanosti i radničkom samoupravljanju, to može postati prihvaćeni teorijski okvir. Uvodna razmatranja i samostalna saopštenja, mora se reći, učinila su velik korak u kvalifikovanoj i racionalnoj diskusiji o omladini, što do sada nije bio slučaj. Cini nam se ipak da, i pored želje da se osnovni pojam omladine sasvim objasni, sada nije bilo moguće konstituisanje jedinstvenog teorijskog okvira sociologije omladine. Uvodnim saopštenjima autori, kao što smo videli, u svom određenju predmeta sociologije omladine polaze od sopstvenog shvatanja društva i predmeta sociologije kao nauke. Prizma sopstvenog shvatanja predmeta sociologije određivala je ugao posmatranja fundamentalnih problema omladine. To delom može da bude objašnjenje zbog čega je dijalog o teorijskim okvirima sociologije omladine zamenjen razgovorima o empirijskim pokazateljima pojedinih slojeva omladine. Ne možemo se oteti utisku da je u nekim samostalnim saopštenjima dominirala želja da se omladinski problem posmatra funkcionalno, da se o omladini govori kao o delu društva od kojeg zavisi ravnoteža društvenog sistema. Dosta veliku pažnju sociologa Jugoslavije privuklo je raslojavanje omladine i njeno školovanje. Istaknuto je da socijalne razlike porodice ne mogu biti danas jedini uslov za mogućnosti sticanja znanja. Sistemom obrazovanja u sistemu obrazovanja zbog odsustva adekvatne socijalne politike se polako uskraćuju mogućnosti školovania dece iz siromašnijih društvenih slojeva. Sam, pak, sistem obrazovanja, koji se ponekad postavlja čisto funkcionalno, kao obrazovanje za radno mesto, predstavlja mogućnost za razvoj svega onoga što često nazivamo masovnom kulturom i dajemo pri tom negativne karakteristike koje utiču na razvoj ličnostL

613

SOCIOLOZI o OMLADINI