Гледишта

Ija već i američki ekonomisti, istakli su da nova naučna i tehnička revolucija ne donosi samo kvantitativne promjene u odnosu na prethodne industrijske revolucije. Tu je, prije svega, promjena oruđa za proizvodnju s novim izvorima energije, nova organizacija rada, s kibernetikom i automatizacijom, iz čega proizlazi promjena s u b j e kt i v n i h, Ijudskih faktora, promjena rada. Prisustvujemo, prema riječima Radovana Richte, pravom „preokretu odnosa između objekta i subjekta” u odnosu na situaciju prethodnih industrijskih društava gdje je subjekt, čovjek, bio sluga objekta. Nije riječ o moralnom ocjenjivanju; sve se to uklapa u račun poduzeća ili u studije o optimalnom upravljanju. Dolazi na vidjelo na prvi pogled zapanjujuća činjenica da su već sada u pilot-industrijama najunosnije investicije u čovjeka. To je, možda, najznačajnija činjenica ove posljednje trećine XX stoljeća. Drugim riječima, za razliku od industrijskih društava u kojdma je, kako je pokazao Marx, „jednostavni ručni rad postao stup industrije”, sada se događa da je, postepeno kako se postiže taj stupanj, najefikasnije sredstvo ekonomskog razvoja razvoj samog čovjeka. Mijenja se pojam radnikove kvalifikacije; ta kvalifikacija sve više postaje sociološka a sve manje tehnološka. Ako opća kultura radnika igra sve odlučniju ulogu jer sa stalnim i brzim promjenama sredstava za proizvodnju treba čovjeka pripremiti za te neprestane promjene onda übrzano idemo u susret onoj etapi ekonomskog razvoja kad će se stupanj opće naobrazbe većine radnika umnogome pnbližiti onome što danas nazivamo stupnjem naobrazbe inlektualaca. Jedan američki ekonomist tvrdi da u pilot-industrijama treba 40% radnika sa srednjom naobrazbom, 40% radnika s višom naobrazbom (u smislu višeškolskog naukovanja) a samo 20% radnika s nižom kvalifikacijom. To znači da se podjela na rukovodni i izvršni posao, koja je bila tako očita i tako gruba, mora üblažiti, kako je to, uostalom, predvidio Marx na jednom mjestu u „Kapitalu” (svezak 11, str. 166). Uz to, u studijama o teoriji „menadžerstva” u Sjedinjenim Državama smatra se da ideja o pojedincu koji upravlja nije više korisna, te da je stvar u tome da se rukovođenje decentralizira dotle da svaki radnik postane središte inicijative. U sadašnjoj fazi razvoj proizvodnih snaga dolazi, u novoj formi, u sukob s proizvodnim odnosima kapitalističkog sistema. Protivrječno je zaista tražiti od radnika da bude središte inicijative i stvaralaštva u svojim tehničkim zadacima i istodobno zahtijevati od njega bezuvjetnu poslušnost prema individualnom ili kolektivnom privatnom vlasniku sredstava za proizvodnju. Jedini je oblik upravljanja koji odgovara ovom stupnju razvoja proizvodnih snaga socijalizam, to jest ekonomsko, društveno, političko i kulturno uređenje koje se zasniva na ukidanju privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju i koji tako omogućuje da svaki čovjek postane čovjek, to jest

825

STRUKTURALIZAM I „SMRT COVJEKA”