Гледишта

1) prijelaz od poznatih fenomena ka strukturi koja je skrivena, nepoznata koja nije neposredno vidljiva; ne smiju se miješati, na primjer, društveni odnosi sa strukturom nekog društva; 2) struktuma metoda odbija da tretira termine kao samostalne entitete; osnova njezina istraživanja su odnosi među terminima; 3) ta metoda daje prednost pojmu sistema, cjeline i, naposljetku, cilja na otkrivanje općih zakona i zakona korelacije. ZahvaIjujući toj metodi, lingvistika je postigla strogost koja se može mjeriti sa strogošću prirodnih nauka, najprije zato što je postigla stvamu objektivnost, a zatim što je došla do visokog stupnja formalizacije. Očigledno, te su odlike učinile da lingvistika postane neka vrsta modela, da igra ulogu vodiča u odnosu na ostale humanističke nauke. Bila je to još Maussova ideja, no to je temeijna teza Levi-Straussa koji piše: „Fonologija ne smije zakazati da u odnosu na društvene nauke ne odigra istu onu preporodilačku ulogu koju je odigrala, na primjer, nukleama fizika u odnosu na sve egzaktne nauke. Od osn o vnih struktura srodstva do Divlje misli i odTužnih tropa do Odmeda do pepela Levi-Strauss je s najvećom elegancijom izveo prenošenje lingvističkog modela, prevalivši put od teorije jezika do teorije srodstva, teorije uma, teorije mita, i naposljetku, do opće teorije dmštava. Plodnost te metode odviše je očigledna da bismo se na njoj zadržavali. Levi-Strauss je svjestan svojih postulata. U jednom intervjuu listu „Les Lettres Francaises” on napominje da je poduzeo apstrahiranje, ali da smatra posve opravdanima i dmge načine pristupa stvarnosti koju je on proučavao. U tome je slijedio primjer de Saussurea. Kada de Saussure ograničava polje svoga naučnog istraživanja, on izvodi, po vlastitoj odluci i sasvim opravdano, trostmku redukciju. Prvo, odvaja jezik kao dmštvenu instituciju ođ riječi koja je čin subjekta; dmgo, odvaja jezik od historije jezika (to je poprečni rez potpuno opravdan, pod uvjetom da imamo na umu da je izvedeno apstrahiranje); i treće, on odvaja jezik od njegova dmštvenog konteksta kako bi ga proučavao samo prema njemu imanentnim zakonima, ne vodeći računa o vanjskim fenomenima. Kada Levi-Strauss generalizira svoju metodu, on se drži iste opreznosti. Na primjer, u njegovu nastupnom predavanju u College de France svi su očekivali pohvalni govor stmkturi, a Levi-Strauss je održao pohvalni govor historiji. U svojim zaključcima je dodao; „Ovo zavjetovanje historiji može iznenaditi, jer nam se ponekad zamjerilo da smo se zatvorili pred historijom. Mi je gotovo uopće ne prakticiramo, ali nastojimo da joj rezerviramo njezina prava.” U svojim istraživanjima on se oslanja radije na stmkturu nego na genezu. To je njegovo pravo, kao što je pravo da netko radije proučava matematiku nego fiziku ili da radije proučava historiju nego sociologiju pod uvjetom da imamo na umu kako je cjelina spoznatljivoga neiscrpna. To je nešto što izgleda posve jasno. Na žalost, njegovi sljedbe-

827

STRUKTURALIZAM I „SMRT COVJEKA”