Гледишта

Kad marksisti pokušavaju da se suoče s tim problemom, nailaze na goleme poteškoće u nastojanju da objasne historiju. 2elim samo u toj tački razmotriti Althusserovu poziciju. Za Althussera problem se postavlja na razini proturječja. On je napisao raspravu o problemu proturječja da bi dokazao kako se historija može stvarati bez čovjeka. Covjek je dodatak proizvodnim odnosima. Covjek je rezultat strukture. Sto je tu historija? Prirodno je da se spor kreće (ko pojma proturječja. Na koji način pojam proturječja omogućuje razradu strukturalne teorije dijakronizma? Proturječje, kako ga je koncipirao Hegel u „Logici” kao motor svakog razvoja a prije svega kretanja pojma - mogli bismo doista nazvati sadašnjim jezikom strukturalizma strukturom dijakronizma. Činjenica je da je Hegelova konceptualizacija vremena zapravo negacija prave historije, jer neizbježno ostvarenje apsolutnog duha znači u isti rnah i konac liistorije i apsolutno znanje na koje se oslanja mislilac da bi rekonstruirao postojanje. Osim toga, potrebno je neko ishodište koje već u sebi sadrži čitavu budučnost. Između obojega, to jest između ishodišta i konca, nema više mjesta za stvaralačku inicijativu. HegeL piše u ~I’enomenologiji duha”: ~To je kretanje u krugu koje s© vraća sebi, koje pretpostavlja svoj početak i doseže ga tek na koncu.” Ovdje imamo sistem pojmova, dani lotalitet, u kojem nema mjesta ni za kakvu čovjekovu stvaralačku inicijativu. Tako se čitava historija, prema Marxovim riječima, našla- zatvorena u krletki Hegelove ideje. Kad Marx kaže da je praokrenuo Hegelovu dijalektiku, bilo bi besmisleno tumačiti to preokretanje u smislu preokretanja Hegelova : sistema. Marx nije preokrenuo Hegelov sistem, nego ga je odbacio. Preokrenuti krlletku ne bi značilo izaći iz krletke. Marx je preokrenuo metodu i tako dao novo značenje pojmu proturječja. Preokrenuti sistem značilo bi isto što i ka/.ati „materija” tamo gde Hegel kaže ~duh”. Istina je da ;,e izvjesno dogmatsko tumačenje marksizrna tako- i razumjelo to preokretanje; još se, na prlmjer, u Plehanoivljevo vrijeme objašnjavalo: Hegelova dijalektika -j- Fcuerbachov materijalizam = marksizam, Bila je to karikatura raarksizma. Kad bismo se zadovoljili preokretanjem sistema u tom smislu da preokrenemo krletku, bilo bi to isto kao da smo dogmatski i teološki idealizam zamj'enili s ništa manje dogmatskim i teološkim materijalizmom. Naprotiv, preokrenuti metodu znači zapravo prekinuti s tirn dogmatizmom, odnosno ne pridavati pojmu ontološko značenje. To znači da u pojmu ne gledamo više neku vrstu biti, nego privremeni model koji se izgrađuje u svakoin momentu historije spoznaje da bi se riješio neki praktičan problem; drugim riječima, da vodimo računa o pojavama i da ih predviđamo kako bismo mijenjali svijet. Upravo je u tom smislu dubok Marxov historizam, onaj historizam koji toliko smeta našem prijatelju Althusseru. Od toga momenta dijalektika nije više dovršen sistem z.akona koji se jednom

833

STRUKTURALIZAM I „SMRT COVJEKA"