Гледишта

put, kojim neki način proizvodnje ide prema vlastitom ukidanju i vlastitoj promjeni, historijski razvoj njegovih unutrašnjih suprotnosti” dotle Althusser tvrdi: ~Marx nam nije dao teoriju prijelaza od jednog načina proizvodnje u drugi.” To mora zaprepastiti svakoga tko je pročitao čak i površno „Kapital”, jer je cilj „Kapitala” upravo to što Althusser tvrdi da Mars nije učinio, to jest da nije „otkrio ekonomski zakon fcretanja društva”. Kako se zbio ovaj prijelaz od marksističkog pojma determiniranosti na pojam naddeterminiranosti? Da bi Althusser došao do toga rezultata, on je morao potražlti kritiku Hegelova pojma protivrječja ne u Marxa nego u Mao Ce Tunga. I doista. Althusser piše u svojoj knjizi ~Za Marxa”: „Mao Ce Tungova brošura („O proturječju... ") sadrži čitav niz analiza u kojima se marksistička konc.epcija proturječja pokazuje u svjetlu koje je posve strano hegelovskom gledanju.” I nastavlja ovako: „Uzaludno ćemo u Hegela tražiti pojmove koji su bitni za ovaj tekst: glavna i sporedna proturječnost, glavni i sporedni vid proturječnosti, antagonističke i neantagonističke proturječnosti, zakon neravnomjemog razvoja proturječja.” Althusser kaže da je tu otkrio glavne komponente naddeterminizma, jer je zakon neravnomjemog razvoja proturječja, prema Althusseru, osnovno Maovo otfcriće. Govoreći o tome on čak postaje liričan. U svojoj knjizi (na str. 178) piše: „Mao je kazao u jednoj izreci čistoj kao zora; Na svijetu ničega nema što bi se razvijalo na potpuno isti način.” Ali iz toga zakona on razvija posve relativističko tumačeni. Tu vldimo kako se od dijalekdke prelazi u sofistiku. U A!thusserovu tumačenju zapravo imamo odbacivanje svakog oblika one historijske nužnosti koja je, na kraju krajeva, naslijeđe Hegelove dijalektike Pomicanje proturječja može biti takvo da se suprotnost između kapitala i rada baci u drugi plan te ona prestaje biti, prema formulaciji kineskih teoretičara, „centar revolucionamih akcija”.

Tako se dešava, kako rekosmo, prijelaz iz dijalektike u čisti relativizam i sofistiku. Althusser, na primjer, kaže (na str. 183): ~Marx, Engels, Staljin i Mao tumače da sve ovisi o uvjetima.” U marksističkoj teoriji historije, kaže on, bitna je teorija konjunkture. To je ono što on naziva. nasuprot simplificizmu hegelovske proturječnosti: „snažnom naddeterminiranosti osnovnog proturječja koje stvara revolucionamu situaciju”. I Althusser dodaje: „izuzetak je pravilo”. Tako je doslovno „razglobljen” dijalektički kostur „Kapitala”. Analiza njegove niti vodilje ne može više otkriti ništa bitno, sve je stavljeno na istu razinu. Značajno je da tako dolazimo do scijentizma ih determinizma sličnog scijentizmu ili determinizmu francuskih materijalista XVII stoljeća, koji su, u želji da uklone slučaj iz historije, stavIjali na istu razinu ekonomsku krizu i bubrežni kamenac nekog kralja. Marx i Engels su se izragivali takvom shvaćanju. Draži mi je turski kismet nego takav determinizam,

836

ROGER GARAUDY