Гледишта

tri broja, l ) ipak će biti moguće dobiti neku opštu predstavu o karakteru radova koji se objavljuju u ovom časopisu. Može se reći da je za ovo godište, kao i za prethodna, karakteristično odsustvo radova u kojima se čini pokušaj da se šire teorijski odredi pojam javnog mnenja i njegove osnovne osobenosti. U radovima koji imaju teorijsko-istraživački karakter najčešće se ispituje odnos izroeđu dva obeležja nekog problema na bazi nacionalnog uzorka ili specifičnih draštvenih i profesionalnih grupa. Analiza rezultata se pretežno vrši sabiranjem pozitivnih i negativnih odgovora prema različitim obeiežjima. Pri tom se podrazumeva da je javno mnenje zbir određenog broja mišljenja a ne nešto što proizlazi iz sasvira određenih uslova života, mogućnosti obaveštavanja, formiranja mišljenja, izražavanja i uticanja na one koji donose odluke značajne za život svih. U potpunosti je izostavljena analiza odluka, koje donose važniji centri društvene moći, a koje se odnose na pitanja o kojima je Siroka javnost dala svoje mišljenje. Da li postoji tu neka korelacija, tj. između donetih odluka i izrečenih mišljenja, i kakva, o tome nema stračnog raspravljanja. Nedostatak čvršćeg teorijskog određivanja pojma javnog mnenja odražava se i na izboru pojava za koje se smatra da spadaju u domen javnog mnenja. Naime, izgubile su se jasne granice između proučavanja značajnih društvenih pojava i raznih vrsta komercijalnih istraživanja koja ispituju, na primer: stepen prihvatanja određene vrste deterdženta u zavisnosti od načina pakovanja, boje i oblika kutije; vrstu benzina, cigareta i dragih proizvoda koji se najviše kupuju itd. Pa ipak, iako čcsto vrlo uprošćene , teorijske analize i rezultati istraživanja koji se objavljuju u ovom časopisu do-

') Public Opinion Quarterly, Winter 1966/67, No 4; Spring 1967, No 1; Summer 1967, No 2.

punjuju našu sliku o pojedinim aspektima javnog mnenja i samog američkog društva. Može se reći da poslednja tri broja donose nekoliko zanimljivih članaka teorijsko-istraživačkog karaktera. Tako Miltom Rokeach u članku „Promena stava i promena ponašanja” 2 ) pokreće staro pitanje o povezanosti stava i ponašanja u određenoj situaciji. Polazeći od činjenice da se stav može odnositi na objekt i na situaciju, on iznosi da je čovekovo ponašanje uvek funkcija ova dva stava. Stav prema objektu je uvek uključen u širi stav koji se ima prema situaciji i ne mogu se posmatrati izolovano jedan od drugog. U zavisnosti od ocene važnosti jednog ili drugog stava za određeni oblik ponašanja, samo ponašanje će biti više funkcija jednog, a manje drugog stava. Pisac dalje smatra da svaki aktivirani stav prema predmetu ne mora uvek da bude izražen kroz ponašanje na isti način ili do istog stepena. Njegova manifestacija će zavisiti od zahteva situacije, ličnih ciljeva, odnosa pojedinca prema širem društvenom okviru i nekih ličnih karakteristika pojedinca. Neshvatanje ovog što je izneto često je dovodilo do proučavanja samo stavova prema objektu, te se u predviđanju ponašanja (prema datom objektu) zanemarivao jednako relevantan stav prema situaciji. Zbog toga se pogrešno ili neopravdano zaključivalo da postoji nesklad između stava i ponašanja, ili između promene stava i promene u ponašanju. U literaturi se, takođe, može veoma raalo naći o odnosu između privatnog i javnog stava, odnosno, između unutrašnje promene stava i izražene promene u nekom obliku ponašanja. Skoro i da nema interesovanja za teorijsko razmatranje da li je izražena promena u ponašanju manifestacija unutrašnje promene stava. Dosledno polaznom stanovištu, autor navodi četiri raoguće situacije kada

2 ) M. Rokeach, ~Attitude Change and Behavioral Change", POQ, Winter 1966/67, No 4.

862