Гледишта

bjektivno raspoloženje odgovomih draštvenih faktora. Upravo na tome se činjenice razilaze sa načelima i ogleda se nekakva dvoličnost u odnosu prema samoupravljanju. Kada, naime, govorimo o samoupravljanju i postupanju samoupravljača. uopšte govorimo samo u superlativima, a ponekad proizvođač ni sam ne shvata čime ih je zaslužio. Isto tako smo veoma osetljivi kada je reč o bilo kakvom formalnom sužavanju samoupravljanja i privredne autonomije. A kada zaista odlučujemo o kvantumu novostvorene vrednosti kojim proizvođač treba zaista samostalno da raspolaže, onda smo prema njemu mnogo manje tolerantni..." ... Ako smo se, dakle, sporazumeh da je određivanje konkretnih društvenih merila za formiranje poduzetničke akumulacije potrebno i mogućno, onda ostaje još samo pitanje kako ih je moguće i u praksi sprovesti, kako bi zaista bila efikasna. Za više od polovine privrednih organizacija u većini privrednih grupacija takva merila za formiranje akumulacije ne bi tako predstavljala nikakvu bitnu promenu, jer već sad izdvajaju u fondove veći procenat dohotka nego što se od njih zahteva. Trećina ili manje organizacija našla bi se u položaju da mora, ako želi da zađovolji obaveze prema akumulaciji, bitno povećati dohodak ili ostati na zatečenom nivou ličnih dohodaka, odnosno čak ih i sniziti. A kako je i jedno i drugo teško izvodljivo, za te slučajeve ima više eventualnih altemativnih rešenja, na primer; da organizacija ne može povećati lične dohotke dok ne zadovolji obaveze prema akumulaciji; da ne može menjati zatečeni odnos raspodele u korist ličnih dohodaka dok ne zadovoIji obaveze prema akumulaciji; da može povećavati nominalne lične dohotke samo za zvanično utvrđeno povećanje životnih troškova;

da može da povećava lične dohotke samo u srazmeri sa povečanjem dohotka; da privrednoj organizaciji nadležni društveni organ ili već zakon odredi rok, na pnmer, od 3 godine, za koje vreme je dužna da obezbedi određen obim akumulacije, a da ni u čemu nije ograničena u istovremenoj raspodeli dohotka...” v .. „Najefikasnije sistemsko fešenje u tom pravcu bilo bi, po našem mišljenju, uvođenje progresivnog oporezivanja mase ličnog dohotka privrednih organizacija, koji premašuje prosek ličnih dohodaka određene privredne grane iii grupacije...”

ZA OKRUGLIM STOLOM: Problemi kulture u našem društvu. Casopis je pozvao na razgovor za „okrugli sto” sve autore koji su svoja mišIjenja o problemima kulture u našem društvu objavljivali u njemu u anketi o problemima kulture.

IVO TAVČAR: „Bitno pitanje na koje nailazimo u diskusijama o kultiui jeste strah od tržišta; u vezi s tim mislimo da tržište stvara povoljne okolnosti za nastajanje nepnsne kulture, lažne kulture, da je to otvaranje vrata najrazličitijem šundu i, naravno, da se zbog naše otvorenosti prema svetu postavlja i pitanje, kakva je uopšte slika našeg čoveka, kakav je naš način života, kakvi su naši ideali itd. Da li ćemo se prepustiti tokovima nekih amerv kih ideala ili ćemo ipak pokušati da im se suprotstavimo, da se razvijamo na vlastiti, izvoran način i da se afirmišemo u svePa kao nezavisno društvo?” JOSIP VIDMAR; ~Za malu ilustraciju privrednog pritiska savremenog života na kulturu samo sledeće: Knjiga se uvek izdržavala sama. Sada se ne izdržava. Zašto ne? Sigumo da je novo društvo postavilo stvari tako da se knjiga ne može sama izdržavati. Zašto je tako? Ranije je mogla da se izdržava, i to

878