Гледишта

u odnosu prema sebi i drugim organizacijama, a naročitoo; prema vlasti. U ovim okolnostima sindikat je ostao pretežno paralelna organi-L zacija sa drugim organizacijama, čak i sa organima poli- i tičke vlasti. U njemu se ponavljaju izvesne nadležnostiii drugih organizacija pa i organa vlasli ili se on usredsre--. đuje na jednu više ili manje pasivnu ili uopštenu kritikun koja ne sadrži stvama sopstvena mišljenja ni predlaganjes opcija u pitanjima od vitalnog interesa za radni narod. Nes može se sporiti jer je neospomo da sindikat treba da budeo i kritičan prema odlukama vlasti i da je pozvan da učest--: vuje u procssu saradnje i dijaloga kad se pripremaju pa c i izvršavaju osnovne političke odluke od interesa za mate- ; rijalni položaj 1 društveno-političku ulogu radničke klase.. Da bi to bilo korisno i da bi sindikat našao stvamo sebe, nužne su samostalne inicijative, opcije i altemative koje s bi sindikat formulisao i za koje bi se demokratski i sa dostojanstvom borio, angažujući radničku klasu kao osnovnu radnu i društveno- ekonomsku snagu. Da bi se ovo postiglo, sindikat mora imati određenu organizacionu i političku i autoncmiju, a to znači i sopstvene neposredne i opšte ci- Ijeve; sopstvenu i svakodnevnu politiku i strategiju. Bez toga nema aktivnosti sindikata niti razvijanja onog pluralističkog sistema autonomija i njihovih koordiniranih uloga, što odlikuje naš dmštveni i politički sistem i razlikuje ga od etatističkog totalitarizma ili anarhosindikalizma. „PRIRODA" I POLOŽAJ SINDIKATA Sindikat je duštveno-ekonomska organizacija radničke klase; to ’ je jedna od osnovnih karakteristika sindikata danas. Borba za stalno unapređenje uslova rada i života radnika, za stalno novo i bolje „socijalno zakonodavstvo” i njegorm pnmenu nije prestala u socijalizmu ako se socijalizam ne shvata kao etatistički platonizam. Ova borba menja vidove, sredstva i domašaj, ali ona ne prestaje. To se isto tako odnosi i na vaspitnu i na obrazovnu funkciju koja je, u stvari, zapostavljena u poslednje vreme, što je izazvalo i krizu stvarnog sistema tehničko ekonomskog i idejnog obrazovanja radničke klase i tako nekad aktivnih i pozitivnih organizacija kao što su radnički univerziteti i razni dmgi oblici aktivnosti radničke klase i njenili organizacija , u ovoj oblasti. Sve ovo traži odgovarajuću politiku. Nema određene aktivne organizacije, pa čak i čiste naučne i stmčne, koja je lišena potrebe da ima ipolitiku u širem smislu: pohtiku kao skup ciljeva, programa i metoda za njihovo ostvarivanje. DubIji smisao političke funkcije i aktivnosti sindikata je u njegovoj ulozi organizatora i aktivnog učesnika u podizanju : radničke klase na nivo vladajuće klase, tj. u pretvaranju najamništva u slobodni udmženi rad, a dominacije u proces upravljanja sredstvima za rad i dmgim „dmštvenim stvarima”. Sindikat je jedan od činilaca o\dh preobražaja

750

ĐR JOVAN SORĐEVIC