Гледишта

i time njegova uloga postaje politička, jer obuhvata napore i borbu da se otkloni dualizam ne samo između proizvođača i sredstava za proizvodnju već i između radničke klase i vlasti. NFačelno posmatrano, sindakat treba da je bliže radničkoj klasi a dalje od vlasti, pa i od partije i u tome je već njegova društvena osobenost. U stvari, ako postoji stvarnost socijalizma i demokratije, politička vlast i partija imaju interesa da se ne spoje međusobno i sa sindikatom, već da ovaj postane sve više i faktor u organizovanju radničke klase. To je jedini put da radnička klasa, đa ona, a ne ~oni” njeni predstavnici, postane stvamo vladajuća klasa u društvu. Društveno-ekonomski upravljačka i politički vladajuća može biti radnička klasa ako je istovremeno i jedno i drugo. Ovo je malo ispitana ali specifična i relativno nova društveno-politička karakteristika radničke klase. Samo takav sindikat postaje ono što mora u socijalističkoj samoupravnoj demokratiji i biti: istovremeno integralni deo radničke i dmštvene demokratije, društveno-ekonomskog i političkog sistema, ali i relativno samostalna i autonomna snaga, tj. organizacija radnih Ijudi. Kad to ne bi bio, on bi pre podržavao otuđenje radničke klase od njene prave i ekonomske i političke uloge, a ne bi postao ono što mora biti, tj. jedan od nosilaca integracije radničke klase u sistemu, tj. njenog pretvaranja u sistem. Sinddkat ima svoje mesto i ulogu u ovim procesima. On je pozvan da bude jedan od instmmenata i kanala pretvaranja politi čkog sistema u samoupravljanje radnih Ijudi i podizanja radničke klass ne samo formalno u oslobođenu snagu već u vladajuću snagu i, ujedno, u snagu stvamog oslobođenja sebe i dmštva. S obzirom na sve to, sindikat ima posebno mesto u političkom sistemu. Sindikat nije ni opozicija uspostavljenom klasnom sistemu niti je samo sredstvo integracije radničke klase u postojeći poredak u statičkom smislu. U tome se sindikat u socijalizmu treba da razlikuje od sindikata izvan njega. Ali sindikat ne može biti formalna organizacija jednog centralizovano-birokratskog sistema vlasti, već sopstvena radnička organizacija demokratskog samoupravnog sistcma. Svako formaliziranje sindikata i slabljenje njegove uloge dovode do sužavanja draštvene osnove vlasti i do birokratizovanja njegove političke strukture. Posledice su neizbežne nivo otuđenja radničke klase, i u društveno-ekonomskom i političkom smislu, i njena pasivna rezignacija i rezignirano nezadovoljstvo. Kao i svaka draga pojedinačna organizacija jedne celine, tako i sindikat kao deo političkog sistema mora se definisati kritički i konkretno, i to polazeći od isto takvog konkretnog i kritičkog saznanja i ocenjivanja makrostvarnosti i mikropolitičkog sistema. Radnička klasa u nas je u suštini klasa po nizu svojih bitnih karakteristika, i to klasa koja postoji i živi i ujedno se stvara, menja i u sebi; ona nije ni usklađena d sebi ni uvek jednaka. Proizvođač nije samoupravljač u punom smislu, i time samoupravljanje nije još radničko,

751

NACELNI STAVOVI I PITANJA 0 SINDI’KATU