Гледишта

a još manje društveno u stvamom značenju te reči. Sve to nije ni moguće u sadašnjoj materijalnoj, kultumoj i međunarodnoj situaciji i na istorijskom nivou u kome se naše draštvo nalazi. Naprotiv, u samoupravljanju i u odnosu na njega postoje neusklađenosti, protivrečnosti, slepe stihijnosti, paecijelnosti i parcijalnosti, lutanja, neizvesnosti, sukobi, nerazumevanja i izigravanja. To se isto tako odnosi i na sam sistem vlasti u kome ima istovremeno birokratskih i samoupravnih elemenata; ne samo incidentalne i skoro nužne, zaostale i birokratske odnose već i obnovljene i nedovoljno kontrolisane u svom nastajanju i uticaju. U ovakvim uslovima sindikat se u pogledu svog mesta u društveno-političkom sistemu mora postaviti u odnosu na konkretnu klasnu i društvenu stvamost; prema radničkoj klasi po onome što ona jeste i po onome što nastoji da bude i ne bude; kao i prema samoupravljanju i njegovom postojećem nesavršenom i mogućem boljem, pa čak i idealnom konceptu. Svako drugo rezonovanje vodi nas u nove apstrakcije, a u praksi svodi sindikat na pasivnost i političku beznačajnost. U ovakvim odnosima sindikat treba da ima značajno i u znatnoj meri novo mesto u društveno-političkom sistemu. Sindikat je pozvan da organizuje ali i da oslobađa radničku klasu da bi se ona što više konstituisala kao snaga za sebe i time između ostalog da postaje pravi nosilac radničkog i društvenog samoupravljanja. Sindikat se ne identifikuje sa samoupravljanjem, već utiče da se ono uspostavlja i afirmiše i time u samoupravljačkoj i radničkoj klasi nalazi ostvarivanje svoje osnovne funkcije i njeno nestajanje. Ovakav sindikat neizbežno mora biti aktivan, borben, samostalan, inicijativan, kooperativan i kritičan prema sebi i stvarnosti u kojoj deluje. Ta stvamost je sastavljena iz složene mreže revolucionarnih i konzervativnih procesa, kvantitativnih i kvalitativnih promena, učvršćivanja odnosa i njihovog menjanja. Njen supstrat čine društveni odnosi koji proizlaze iz društvene svojine i samoupravljanja i koji nisu dati niti se mogu deducirati iz kakvih obezbeđenih premisa i „sistema”, pošto se i same te premise stvaraju i menjaju u procesu teških borbi, neujednačenosti, slabosti i protivrečnosti. U pogledu na mesto i ulogu sindikata od bitnog je značaja njegov odnos prema političkoj partiji i samoupravljanju. SINDIKAT I SAVEZ SINDIKATA Odnos između političkih partija i sindikata se menjao prema zemljama i raznim istorijskim epohama. U većini evropskih zemalja sindikat je bio pod kontrolom političkih partija. U Nemačkoj pre prvog svetskog rata sindikat je bio politički izraz Socijaldemokratske partije. Ista težnja je nastala krajem XIX veka u Francuskoj, naročito pod uticajem gedističkog pokreta. Danas najveći broj sindikata ima čvršće ili labavije veze sa političkim partijama i pokretima.

752

DR JOVAN ĐORĐEVIC