Гледишта

procesu rada i poslovanja, sindikati su smatrani kao organizatori i osnovni borci za samoupravljanje. Proširenje i razvitak samoupravljanja, njegovo proglašenje za osnovm princip društveno-ekonomskog i političkog konstituisanja ne samo preduzeća već celokupne društvene zajednice, d<> veli su do shvatanja da su sindikati manje-više odigraii svoju ulogu u ovom pogledu i da se samoupravljanje, tako reći, automatski konstituiše od same radničke klase i funkcioniše po svojoj unutrašnjoj snazi, spontano i time po jednoj vrsti sopstvenog „slobodnog pokreta”. Izvesno je, da je to cilj socijalizma pa i radničkog pokreta, ali u ovorn području se mešaju ciljevi i sredstva i često se preterani značaj daje ciljevima a zapostavljaju sredstva. Time se sindikat kao instrumentalni faktor učestvovanja u ostvarivanju, funkcionisanju i usklađivanju samoupravnog mehanizma zapostavio, a i sam je sebe stavio u ovakav položaj. Za razhku od dmgih zemalja, naš sindikat niti je jedini predstavnik niti je oblik samoupravljanja, jer je radnička klasa neposredni nosilac ove funkcije. Ali je sindikat još nužna organizacija radničke klase za njeno samoupravljanjc i njen osnovni dmštveno-politički organ i instmment u ovom pogledu. Prema tome, neposredni je zadatak savremenog sindikata da sebe određeno i aktivno postavi u odnosu na ostvarivanje i razvijanje samoupravljanja kao dmštveno-političke stmkture i kao mehanizma odlučivanja. Dmga osnovna uloga u podmčju samoupravljanja je sistematski položaj i aktivizacija sindikata u oblasti raspodele dohotka preduzeća, a naročito raspodele ličnih dohodaka. Ovo je stara osnovna funkcija sindikata, ali se ona kod nas menja i ohuhvata niz novih problema, teškoća i stvaralačkih aktivnosti. Sindikat ovde mora imati svoju dugoročnu politiku, svoja stalno izgrađivana gledišta i preuzimati neposrednu ulogu i u proučavanju i u sprovođenju takve politike. Jedna od osnovnih slabosti sistema raspodele je naša stalna dilema između spontanosti regulative, između stihijskog i potpunog spoljnjeg (državnog) regulisanja. Ona treba da se prevaziđe i ulogom i uticajem sindikata na postavljanje takvog sistema raspodele koji će osloboditi radničku klasu i praksu raspodele gmpno svojinskog prisvajanja i partikularističke sebičnosti, ali i očekivanja da će neko sa strane i „odozgo" to „bolje rešiti” time što će nametnuti princip naredbe ili demagoške nivelacije. Sindikat treba da se orijentiše i u pravcu rešavanja niza dmgih vidova i pretpostavki samoupravljanja u radnoj organizaciji. Radna organizacija je osnovno mesto njegove afirmacije i novog ostvarivanja njegove uloge ako hoćemo da ona postane zametak i osnova ne samo samoupravljanja već i jednog racionalnog dmštva sposobnog da se razvija, ali i da sebi polaže računa o tome šta može i kuda ide. Dve su osnovne krajnosti u koje je sindikat padao pod svojim i pod spoljnim uticajem u odnosu na princip i skalu nagrađivanja, odnosno raspodele dohotka. S jedne strane, on je podržavao potrošačko shvatanje socijalizma, i, sa dmge strane služenje opštim interesima koji su dovodili da se nagrađivanje, odnosno dmštveni standard rađničke klase

757

NACELNI STAVOVI I PITANJA O SINDIKATU