Гледишта

stalno podrede izvesnim „višim razlozima”, nedovoljno ekonomski i politički motivisanog „ekonomskog rasta” koji se meša sa stvamim društvenim razvitkom. Ako sindikat hoće a on to mora, postati angažovana i odgovoma organizacija; morao bi izmeniti ova ~cik-cak” ponašanja i da zauzme odlucan stav u pogledu nivoa i tempa ostvarivanja raspodele dohotka, vodeći računa o proizvodnosti rada, ali i o opštoj socijalnoj politici i interesima radničke klase u celini. p o sebi se razume da je i u ovoj oblasti koja je bitna za stvamu ulogu i položaj sindikata u našem društvu neosnovano smatrati da sindikat ima monopol i da je on spoljni partner u dijalogu sa državcm dli predsta\Tiičkim organima samoupravljanja. lime što u sistemu samoupravljanja ne postoji dmgi partner, odnosno poslodavac u \ddu države, ne može se smatrati da se odlučujuća i zajednička pitanja radničke klase i opšta pitanja socijalističkog razvitka mogu i treba da rešavaju jednostrano. Sindikat treba da bude jedan od učesnika predlaganja rešenja u novoj vrsti „kolektivnog ugovora”. On je pozvan da predstavlja faktor u traženju i nalaženju stalnih konsenzusa u ovom osetljivom i promerljivom odnosu, tako vitalnom za radničku klasu. Raspodela dohotka nije data samoupravljanjsm niti je samoupravljanje gotov i dat sistem. Sve se to stvara uz teške drame, protivrečnosti, nejednakosti, zaostalosti, ekscese i iskorišćavanja svih vrsta, kao i slične promene stvamosti kad svi uslovi nisu zreli a ne može se dmkčije a da se ne „vraća na staro", na dominaciju i gubitak slobode. Nema samoupravljanja ako ga radnička klasa ne shvati i ako mu nije privržena. Pored stalne brige sindikata da se postižu ekonomske pretpostavke za ovu interesovanost i angažovanost, neophodni su i opšti dmštveni napori da se samoupravljači „tehnički”, tj. ekonomski, i idejno-politički osposobe za samoupravnu fukciju i za borbu protiv njene birokratizacije, ali i zaostalosti. Vaspitno-obrazovna funkcija sindikata je zapostavljena i ona mora biti obnovljena na sistematski način. Sindikat mora obrazovati niz kurseva, škola i drugih oblika obrazovanja radi stalnog pripremanja i modernizovanja stmčne, ekonomske i opšte kulture radničke klase. Sindikat mora biti zainteresovan da sarađuje s univerzitetima i dmgim školama, da se ovakvi centri obrazovanja i naučne pripreme organizuju. Sve to u nas još ne postoji. Radnički univerziteti su u opadanju a njih treba obnoviti, modemizovatd i vitalizirati. To su bile institucije koje su izazvale interes celog sveta, a mi smo ih zapostavili. Samoupravljanje traži radničke univerzitete i uključenje ovih u ceo sistem obrazovanja i istraživanja u velikim gradovima i republici. Nije dovoljno da se upravljači obrazuju, potrebno je da se om manifestuju svojim radom i sposobnošću u svojoj sredini u svojoj radnoj zajednici. Upravljač ne treba da bude samo sindikalni aktivista, ah sindikat treba da aktivira stalno ispitivanje, proveravanje i usaglašavanje između aktivnih i sposobnih Ijudi, koji se svojim radom i spremom kandiduju za upravljačke funkcije. On to treba da radi u

758

DR JOVAN DORĐEVIC