Гледишта

raničeno (apstraktna ili razumska) i negativno (dijalektička ili negativno-umska). Tek u pozitivno-umskoj strani mišljenja pokazuje se istina stvarnog, jer su u njoj realizirane sve mogućnosti koje sadrži pojam stvarnog. Hegel je tako već u strukturi stvarnosti pokazao da se istina stvamosti ne može pokazati kritičkom ili negativnom stranom mišljenja, nego da je za to sposobno samo pozitivno-umsko mišljenje. Kad se Marksu kritičnost njegove misli uzima kao bitna oznaka po kojoj se on razlikuje od svih građanskih mislilaca, onda se često zaboravljaju ove studiozne Hegelove analize po kojima je kritička strana mišIjenja takođe jedno ograničeno misaono stajalište i nedovoljno za sagledavanje istine. Doduše, moguće je isticanje kritičnosti kao bitnog momenta u misaonoj Marksovoj poziciji, ako se previdi sve ono što je Hegel mislio o rezultatu samog procesa ili, pak, ako se Hegelova filozofija ne uzima kao misaona pretpostavka Marksova djela. No, ako Hegel doista ima ono mjesto koje mu se daje u razvoju Marksove misli, onda isticanje kritičnosti kao biti Marksove misli znači nedovoljno uvažavanje same Hegelove filozofije koja je upravo pokazala da je negativno-kritička strana mišljenja, doduše, pokretački princip ali nema snagu kojom bi se mogla sagledati istina u cjelini. Drugim riječima: Mogućeje negativn o-k ritičku poziciju isticati kao bit Marksove misli samo pod uslovom da se zaobiđe rezultat Hegelove filozofije i da se njegova filozofija ne uzimakao bitni izvor Marksovog mišljenja. Ali sve one orijentacije koje polaze sa stajališta da je Hegelova filozofija doista ona filozofija kojom se Marks temeljito bavio i od koje je pošao u svojim istraživanjima, kako je to i sam Marks u više navrata naglašavao, moraju i u samom Marksovom mišljenju potražiti i neku drugu stranu koja prevazilazi negativno-kritičku misaonu poziciju. A ograničenosti ove pozicije sigurno nije niko bolje sagledao do sam Hegel. Pokazujući da negativno-umska ili dijalektička strana mišljenja izražava samo negativnu stranu stvarnosti, odnosno samo opovrgava istinu neposredno-postojećeg, pokazuje da u onom neposredno-danom nije izražena istina postojećeg, ukazuje na mogućnosti koje se sadrže u postojećem, ali koje još nisu realizirane, negativno-kritička misaona pozicija ipak sustaje i zadržava se pred onim bitnim; potrebom, naime da se stvarnost odredi ne samo negativno već i pozitivno, odnosno da se sagleda i izrazi istina stvarnosti. A to, naravno, prema Hegelu, može samo spekulativno ili pozitivno-umsko mišljenje.

1005

MOC i GRANICE KRITICKOG MISLJENJA