Гледишта

No, na moguće promašaje oko određenja biti Marksove misli navela je najprije činjenica nemogućnosti pozitivnog određenja jednog bitno novog predmeta Marksovog mišljenja, koji bi se razlikovao od predmeta svake pozitivne nauke i tradicionalne filozofije. U toj nemogućnosti predmetnog razgraničenja ove misli od svake druge pokušala se ta d i f f e r e ntia specifica Marksovog mišljenja sagledati u njegovom metodu. A bit metoda je sagledana kao negativno-kritička misaona pozicija, što je, kako se već pokušalo pokazati, već sa Hegelovog stajališta nedovoljno i prevaziđeno. Đerđ Lukač, jedan od najvećih marksističkih mislilaca, je zapravo sagledao metodu kao ono što čini bit i ortodoksiju marksističkog mišljenja. No ipak je i on u svom radnom djelu „Historija i klasna svijest” pokušao odrediti baš novo predmetno područje marksističkog mišljenja, jedinstveno predmetno područje kojim bi se bavila integralna marksistička misao i koje bi ovu misao bitno diferenciralo od svai ke druge naučne i filozofijske. To novo područje za Lukača jeste društvo kao totalitet, odnosno povijest kao totalitet. Međutim, skoro se već više ovo djelo i ne može uzimati kao Lukačevo jer ga se uporno odriče i, sve u svemu, smatra ga „bitno promašenim.” Ono što od Lukača ostaje kao ilustracija jednog marksističkog mišljenja jesu njegovi kasniji spisi i djela. Htjeli-ne htjeli, oni se moraju uzimati kao jedino Lukačevo autentično mišljenje. A sa stajališta kasnijeg Lukačevog djela, teško se može zaključiti da je marksizam jedna integralna misao u tom smislu da je preokupirana jednim jedinstvenim predmetnim područjem na kome je nekako koncentrisana cjelokupna problematika svega što jest i da stoga ne postoji mogućnost ni potreba parcijaliziranog mišljenja u okviru marksizma (kakva bi, npr., bila marksistička filozofija, marksistička politička ekonomija, marksistička sociologija, marksistička... etc.). Izuzimajući, opet uslovno, kritičku teoriju (Markuzea naročito), nikome pa, evo, ni Lukaču, nije pošlo za rukom da razvije jednu integralnu misao koja bi u jedinstvenom predmetnom području obuhvatila cjelokupnu problematiku čovjeka i svijeta. Cak bi se iz Lukačevog kasnijeg djela moglo zaključiti i da je rad na jednoj takvoj integralnoj misli i neprimjeren Marksovom metodu. Radeći na marksističkoj estetici, marksističkoj političkoj ekonomiji, na ontologiji društvenog bića (marksističkoj etici), Lukač je sam pokazao da se u okviru marksističke teorije nastavlja tradicionalni način mišljenja po podvojenim predmetnim područjima. Tako nas samo Lukačevo djelo upozorava na pitanje o mogućnosti prevazilaženja parcijalizirane naučne i filozofske misli, iz kojih je marksizam i nastao i u čijoj formi se on i nsudalje razvija. Jer, iako

1006

VOJIN SIMEUNOVIĆ