Гледишта

svaki ozbiljni mislilac određuje marksizam kao jednu integralnu misao, ipak niko ne može poreći činjenicu faktičkog postojanja i razvijanja jedne političke ekonomije koja se deklariše kao ortodoksna marksistička nauka, niti pak jedne filozofije iii sociologije koje se takođe deklarišu kao marksističke. Pitanje o prevazilaženju parcijalizirane tradicionalne naučne i filozofske misli, i razvijanje jedne integralne marksističke, bitno je pitanje marksističke teorije, Stoga nije nimalo čudno što su sve rasprave koje su bile vezane za interpretaciju Marksove misli prije svega imale za cilj da odrede predmet te misli. I na pitanju određenja ovog predmeta diferencirale su se sve ove interpretacije. Dok su jedne orijentacije taj predmet određivale kao predmet tradicionalnih nauka sa posebnim metodom koji čini da se Marksovo mišljenje razlikuje od drugih teorija, dotle su druge interpretacije ovo mišljenje označavale kao puku ideologiju ili trans-filozofiju. Ako bi se Fromova studija htjela podvesti pod jednu od ovih kvalifikacija, onda bi se moglo reći da je From shvatio Marksovu misao kao pokušaj izgradnje jedne socijalne antropologije, kroz kritiku dotadašnje filozofske i naučne svijesti. I From takođe smatra da je kritičnost Marksove misli ono što je bitno za tu misao i što je bitno odvaja od drugih, Stoga već na prvim stranicama From ističe kako je Marksova filozofija u suštini filozofija protesta i da se po tome sasvim približava egzistencijalističkom mišljenju. To je filozofija pobune protiv Ijudskog otuđenja, dehumanizacije i postvarenja, protiv svega onoga što fenomenološki čini sadržaj industrijskog društva koje svi zajedno gradimo i u kojem živimo. Po tom protestu, kao biti Marksovog mišljenja, ističe From, nastavlja Marks najbolje tradicije evropskog humanizma: od francuskog i njemačkog prosvetiteljstva, preko Hegela i Getea, Marksovo djelo dalje pronosi ovu humanističku misao. Po tome je i za Marksa, kao i za sve prethodne humaniste, centralno pitanje filozofije „briga za čovjeka, pitanje o egzistenciji zbiljskih individuuma, pitanje o tome šta čovjek jeste i šta on čini, te kako se razvija i ispunjava njegova priroda u historiji.” No, From ipak pokušava napraviti razliku Marksove filozofije od ostalih humanističkih filozofija, ističući kako Marksovo mišljenje ne uzima individuuma izolovano od društva, nego pokazuje kako je društveni život pretpostavka za potpuni razvitak svakog pojedinca, kao što, i obrnuto, može biti kočnica tog razvitka. Taj momenat „ansarnbla društvenih odnosa”, koji sačinjava strukturu individualnog života, From ističe kao bit Marksovog shvatanja pojedinca za razliku od onog Kjerkegorovog shvatanja čovjeka kao subjektivne, pojedinačne, neponovIjive egzistencije. From smatra da je Marks izgradio

1007

MOC I GRANICE KRITICKOG MIŠLJENJA