Гледишта

jednu teoriju o čovjeku upravo u protivstavu prema Kjerkegorovoj filozofiji. Mnogo razvodnjenije nego što to čini K. Levit („Die Hegelische Linke") i H. Markuze („Um i revolucija"), smatra From da bitna razlika između Marksovog i Kjerkegorovog shvatanja čovjeka jeste upravo u tome što je u Kjerkegorovoj filozofiji čovjek sagledan kao subjektivni pojedinac neovisno od sklopa društvenih odnosa, dok je kod Marksa riječ o jednom jedinstvu čovjeka i njegova svijeta. „Marks vidi čovjeka u njegovoj punoj stvarnosti kao člana jednog datog društva i jedne date klase.” Ne izvan tih relacija. Samo kao član društva čovjek postaje slobodan, ali i rob. A oslobađa se opet kao član društva spoznajom društvenih sila koje su obuzdale i sputale stvaralačke snage pojedinih individuuma. Te strane Marksovog mišljenja From ističe kao bitne momente po kojima se Marksova misao razlikuje od svih ostalih, a prije svega od filozofije egzistencije, kako ju je razvijao Kjerkegor. Međutim, kada čitavu Marksovu misao ili, što je isto, njenu bit reducira na„Protestphilosophi e", čak ne ni na negativno kritičko mišljenje, onda From svodi Marksovu filozofiju na stajalište jednog egzistencijalizma, pa izvodeći misao o Marksovoj filozofiji kao „Protestphilosophi e”, stvamo prikriva ono radikalno pozithmo-revolucionamo stajalište Marksovog mišljenja kao bit tog mišljenja. Ono bitno u Marksovoj misli Fromovim analizama se uvijek skriva. To nikako, međutim, ne znači da Fromova studija nije aktualizirala mnoga pitanja koja su bila prisutna u Marksovom djelu. Prije svega, tu je sam eksplicitni problem o slici čovjeka koji je doista bio centralan u Marksovom djelu. Ali ono što je najvrednije u ovoj studiji jeste Fromovo ukazivanje da je za savremenu problematiku i sudbinu Zapada neophodno obratiti se upravo izvornoj Marksovoj misli i njenoj pomci. Tako već na prvim stranicama ove rasprave ističe From nedvojbeno mišljenje o potrebi prevazilaženja uskih granica savremenog pozitivističko-mehanističkog mišljenja u socijalnoj nauci Zapada, jer zapadni svijet može da preživi odlučan ispit na koji je došao upravo ovog stoljeća samo ako se obrati jednoj integralnoj misli o čovjeku kakva je Marksova. U situaciji kada je čitavo zapadnoevropsko mišljenje bitno prožeto pesimizmom i beznadežnošću, veliki značaj, prema Fromu, ima Marksova filozofija kao filozofski uvid u pravi korijen zapadnjačkog metafizičkog zbivanja čovjeka i metafizičkog mišljenja kao izraza te sudbine. Marksova filozofija se u toj situaciji pokazuje kao jedino „sredstvo spasa” koje bi moglo rastvoriti jednu očiglednu rezignaciju koja je zahvatila zapadni svijet. Stoga je samo u interesu toga svijeta da se ok-

1008

SIMEUNOVIC VOJIN