Гледишта

rene jednoj misli koja može otvoriti nove perspektive i budućnost Zapadu. Zato se, ističe From, građanska kritika marksističke filozofije ne može više vršiti običnim i tipičnim suđenjem, nego se ona mora ozbiljno pozabaviti njenim stvarnim sadržajem. Prilazeći tako izvornoj sadržini Marksove misli, uspjeće se to mišljenje strogo razlučiti od nekih verzija ruskog i kineskog pseudomarksizma i steći uvid da je upravo Marksova misao ona filozofija koja najprije može da otkrije korijen apsurda i pesimizma zapadnog svijeta, razlog izgubljenosti običnog čovjeka i idejne dezorijentacije zapadnog intelektualca. A samo pod pretpostavkom dospijevanja do korijena aktualne duhovne i političke situacije zapadnog svijeta moguća je njegova umna i konstruktivna izmjena. From je nadalje pokazao kako je građanska kritika Marksove mish sasvim u zabludi kada tvrdi da je čitavo Marksovo djelo vođeno osnovnom mišlju, po kojoj je proizvodnja materijalnog života bitni i jedino odiučujući činilac u cjelini dmštvenog zbivanja i da je time sasvim zapostavljena i ignorirana duhovna strana Ijudskog bića. Po građanskoj kritici, Marksovo djelo nije ništa dmgo do teorija jednog vulgamog materijalizma i ekonomizma. From odbacuje ovakve kritike i detaljno objašnjava u čemu se zapravo sastoji Marksov rnaterij alizam kao najviše spomi momenat u Marksovom djelu. Pri tome s pravom ističe da materijalno u Marksa nije shvaćeno u tradicionalnom, a najmanje ne u prirodnonaučnom smislu (vladavina materije nad duhom), nego materijalni u Marksa znači društveno-historijski proces, a u ovaj je utkana živa Ijudska supstancija, koja se ne može dijeliti na duhovnu i materijalnu, nego je prosto-naprosto dmštveno-historijska. Pa kad Marks razvija misao o dmštveno-historijskom procesu koji proizvodi cjelokupnu problematiku Ijudskog postojanja i čovjeka kao čovjeka, onda tu nije riječ ni o kakvom vulgarnom materijalizmu niti ekonomizmu, nego o jednoj izvorno novoj misli koja prevazilazi tradicionalnu filozofiju i na živom historijskom tlu sagledava ono što je tradicionalna filozofija tražila u transcendenciji. From, doduše, ne izvodi ovakve konsekvencije iz Marksove misli, nego se zadržava na tvrdnji da se u Marksa ne radi o razvijanju jedne ekonomističke teorije, nego baš o „Protestphilosophi e”, koja ustaje protiv svakog ekonomizma u teoriji i radi na oslobađanju od ekonomske nužde čovjeka. Cini se, dakle, da From ipak ne dospijeva do p o v ijes t i kao pretpostavke čitave dmštvene problematike i mogućnosti Ijudske slobode. U vezi sa problematikom odnosa čovjeka i povijesti, From smatra da je ono veliko u Marksovom djelu to što je Marks sagledao čovjeka kao subjekta povijesti. Teško se.

1009

MOC I GRANICE KRITICKOG MIŠUENJA