Гледишта

ideji monizma dohodaka i onemogućavaju raspodelu prema radu. Naime, oni nisu sposobni da utvrde nijedan od onih delova dohodaka preduzeća koji nisu plod rada i preduzetništva njihovih kolektiva. Drugi veoma neadekvatno postavljen instrument sadašnjeg ekonomskog sistema je porez na promet. Na području aktiviranja privrede on je, slično kao doprinosi, vezan za lične dohotke, izraziti destabilizator. Razlog je u njegovoj proporcionalnosti opsega prodaje i cena s količinama koje su izložene najvećim cikličnim oscilacijama. U pogledu alokacije, njegov je uticaj prilično posredan. Unifikacijom stope poreza na promet taj se indirektni uticaj neospomo poboljšao. Ali ista unifikacija njegove stope uništila je praktično jedino sredstvo koje stoji na raspolaganju za adekvatno tretiranje monopolskih dohodaka. Ta se kritika odnosi i na prenos poreza na promet u finalnu upotrebu. Budućnost će sigumo dovesti do ponovnog diferenciranja stope poreza na promet i do njegove veće upotrebe u proizvodnji. Elastičnošću relativnih stopa po proizvodima trebalo bi ga osposobiti kao distributora, a elastičnošću apsolutnog nivoa stopa i kao aktivatora. Prostor ne dopušta da se navode dalji primeri. Ali ono što je rečeno već navodi na zaključak da postojeći instramenti našeg privrednog sistema nisu usklađeni i ne zadovoljavaju čak ni na onom podračju za koje su bili stvoreni, a pre svega da na opštem planu privređivanja a to su podračja alokacije sredstava, a naročito na području aktivizacije privredne delatnosti, nisu ni stvoreni. Dr Pavao Domančić potpuno zanemaraje fiskalnu pohtiku koja neposrednije od centralne banke može da utiče na faktore koji određuju tok novčanih plaćanja u privredi, pa, prema tome, i na delovanje novca. Sredstva kojima se centralna banka može da služi pri vođenju monetarne politike nisu po modernim shvatanjima dovoljno efikasna. Umesto pasivnog držanja i uglavnom indirektnih mera centralne banke potrebne su direktnije i efikasnije mere. Takve mere ne može sprovoditi nikakva banka preko svoje bankarske politike. Njih može efikasno da sprovodi samo država preko svoje fiskalne politike i preko svog budžeta, i to kao deo jedne mnogo kompleksnije politike. Na kraju treba naročito naglasiti da stabilizirajuće mere: poreske politike ne mogu delovati izolovano. Ones mogu postići svoj cilj samo u sklopu stabilizacionihr mera opšte privredne politike. Naročito je važno das mere poreske politike budu potpomognute odgovarajućim merama monetarno-kreditne politike.

1176

DR NOVICA VUCIC