Гледишта

111. KREDITNO POLITICKE DILEME

Kao što je poznato, dr Vučković je pod jakim uticajem takozvane kvantitativne teorije novca u nešto üblaženoj formi. Povodom toga on piše: „I mi smatramo da zaista postoji jedna neobično važna kategorija koja bi se mogla nazvati ,potrebnom količinom novca’, ali to nije ona koja zavisi od prometa itd., već ona koja garantuje privrednu stabilnost ili, boIje reći, ona koja ne izaziva inflaciju. Odmeravanje i variranje te količine jeste teško, ali nije ,uzaludan posao’, kako to tvrdi dr Dimitrije Dimitrijević u svojoj brošuri” (str. 215). Postavljajući pitanje koncepta potrebne količine novca, treba istaći da se ovo pitanje ne postavlja samo kao kvantitativan problem, već upravo kao pitanje ekonomski optimalne disperzije dale količine novca, odnosno kredita, a to je kvalitativan problem koji kod nas očigledno nije rešen na zadovoljavajući način. Dr Kosta Vasiljević jasno formuliše ovu problematiku: „Kreditna politika zemlje ne sme da se zasniva na naknadnoj kontroli kredita, već na utvrđivanju optimalnog volumena i njegove upotrebe." I dalje; „Karakteristika ovog programa sastoji se u kvalitativnoj kontroli kredita. Kvalitativna kontrola kredita dobija utoliko veći značaj, jer pri istom apsolutnom iznosu mase kredita, mogu za privredu da nastupe različite posledice u zavisnosti od toga za šta je taj kredit upotrebljen. Drugačije deluje na privredu određena masa kredita ako je upotrebljen u potrošačke svrhe, reprodukciju, investicije, za stokiranje. Svuda je tu u pitanju kredit, svuda je u pitanju ista masa kredita, bar u našem primeru, ali će posledice za privredu svakako biti različite. Prema tome, kvantitativna kontrola kredita bez kvalitativne kontrole ne može dati očekivane rezultate” (dr Kosta Vasiljević, Kreditni sistem i poslovni princip banaka u Francuskoj, Beograd, 1967, str. 269 i 270). Jedno je već sada sigumo; pokušaj kvantitativne kontrole kredita, bez kvalitativne kontrole u nas nije uspeo. Neodrživost globalnog koncepta potrebne količine novca i^polj ava se u novije vreme u težnji da se povećanje količine novca u opticaju podvrgne isključivo samo jednom kriterijumu. Vezanje porasta količine novca u opticaju za promene deviznih rezervi usvaja se kao načelo koje, međutim, niko nije pokušao objasniti niti utvrditi da li je za naše uslove opravdano. Posebno, u čemu je smisao te veze u uslovima deficita platnog bilansa, naše uključenosti u međunarodnu razmenu, a što je najbitnije, u uslovima stagnacije (Perišin).

1177

STABILNOST PRIVREDE I KREDITNA POLITIKA