Гледишта

jalizam”, sa opštom marksističkom teorijom o društvu nazvanom „istorijski materijalizam”. Metodološki marksistička filozofija je „teorijska generalizacija naučnih znanja u svim oblastima”, tvrdi Politbiro KPF 3S ); ali istorijski materijalizam kao posebni deo marksističke filozofije, prema Politbirou, je „samo primena dijalektičkog materijaiizma na proučavanje društva i njegove istorije” 3 9). U ovome je, u stvari, teorijski neodrživa unutrašnja metodološka protivrečnost ove koncepcije: generalni aspekti filozofije, dijalektički materijalizam, izvedeni su isključivo indukcijom, a njen, navodno, posebni deo, istorijski materijalizam, rezultat je samo deduk cije .. . Ono što se ovde naziva dijalektičkim materijalizraom nije rezultat samo indukcije, a ovaj istorijski materijalizam ne samo da nije isključivo već nije ni bitno deduktivno konstituisan. Sem toga, i istorijski je netačan ovaj stav jer se ontološko-gnoseološki aspekti Marksove filozofije, koji se u ovoj interpretaciji nazivaju dijalektičkim materijalizmom, nisu konstituisali najpre pa se tek njihovom primenom došlo do istorijskog materijalizma: to je bio jedan složen, istovremeno i deduktivan i induktivan proces otkrića u kome se prepliću filozofski i drugi stavovi teorijskog marksizma 40 ). Mama je ovde dalje nemoguće ulaziti u detaljno razmatranje svih stavova koncepcije marksističke filozofije Politbiroa KPF, jer bi to daleko prevazilazilo okvire ovog rada. Zbog toga ćemo se, radi određivanja mesta ove koncepcije u savremenom marksizmu ograničiti samo na još neke značajnije činjenice. Dno što Politbiro KPF naziva istorijskim materijalizmom danas se s pravom uključuje u marksističku opštu teoriju o društvu ili u marksističku sociologiju. Međutim, ono što Politbiro KPF smatra dijalektičkim materijalizmom, u prošlosti je decenijama dominiralo kao „marksistička filozofija”. Posle činjenice konstituisanja više različitih koncepcija marksističke filozofije, marksisti su poduzeli kritičko razmatranje ove filozofske koncepcije, razmatranje koje je i u internacionalnim razmerama i kod nas u principu teorijski već završeno. Ali ova se filozofska doktrina i danas smatra marksističkom i u internacionalnim razmerama ima još uvek više svojih zastupnika nego ma koja draga koncepcija marksizma, zbog toga je veoma važno utvrditi istorijski fakt njenog bitnog i osnovnog odnosa prema opusu Karla Marksa.

W. Rochet Q u’e st-ce que la philosophie marxiste, op. cit-, str. 21. 39 ) Op. cit., str. 39. y-’ .Au. Cornu, La jeunesse de Karl Marx, Paris, Aclan, t> rr' 11 r ai iT or ! Marx et Friedrich Engels, Paris, P. U. F., I, 11, i 111 tom; D. Leković, Marksizam i filozofija, Beograd, IRP, 1967; i dr.

1191

FILOZOFSKE KONTROVERZE FRANCUSKIH KOMUNISTA