Гледишта

Osnovna bitna istorijska činjenica ove filozofske koncepcije koju zastupa Politbiro KPF jeste da se ona ne može izvesti iz teorijskog dela K. Marksa ni zasni vati na njemu. Staviše, ona je u suštini eksplicite teorijski negirana i prevaziđena osnovnim filozof skim stavovima Marksovog opusa, i u „ranim” i r „kasnim" radovima, mada to tamo nije učinjeno n; sistematski ni u celosti. Osnovni Marksovi filozof ski stavovi ne govore ništa određeno o svetu kac materiji, biću ili prirodi „nezavisnim od čoveka i čovečanstva”; štaviše taj svet za Marksa kao ~prirod a, apstraktno uzevši, za sebe, fiksirana u odvojenosti od čovjeka, nije za čovjeka ništa", jer ona „niti objektivno niti subjektivno nije neposredno adekvatno data Ijudskom biću. . ,” 41 ). lako njen genetski primat nikada ne poriče, on uporno ističe da ona ima Ijudskoga smisla samo ako je i ukoliko praksom humanizirana priroda, jer za Marksa „čovjek, toje čovjekov svije t”, proizvod čovekove delatnosti-prakse u kojoj i po kojoj za čoveka sve jeste, pošto on jeste taj svet, celokupnost svojih društvenih odnosa 42 ). Prema Politbirou KPF marksistička gnoseologija je teorija odraza. Po ovoj teoriji, objekt ima genetski, a i nekakav „gnoseološki” primat, a subjekt je proizveden od ili po objektu pa ovoga zatim samo saznaje-odražava. . . Razbijanje celine čovek-praksa-svet, koja integrira i subjekt i objekt, za Marksa je nedostatak starog kontemplativnog materijalizma, koji tim „stvarnost, osjetilnost shvaća samo u obliku objekta ili opažanja, ane kao osjetilnu Ijudsku djelatnost, pr a ks u, ne subjektivno” 4 3), a čoveka postavlja kao apstraktnog saznavaoca, čistu svestreceptor premastavljen objektu koji sada deluje na ovu svest, utiče na promene njenih stanja, koja tako postaju odrazi. . ~ čija se adekvatnost (istinitost) zatim naknadno proverava praksom. Stvami problem i pitanje o suštini i poreklu i objekta i subjekta ne postavlja se, dakle, adekvatno u okvirima ove ontološko-gnoseološke koncepcije Politbiroa KPF: objekt je dat i kao apstraktno dat, on je u toj poziciji večan; subjekt, iako navodno ontički proizveden od objekta, gnoseološki mu je apstraktno suprotstavljen i prema njemu se bitno nalazi u odnosu saznavanja kao posmatranja-odražavanja... Međutim, i u okviru ove teorije, ma kako da su apstraktno postavljeni-suprotstavljeni-premastavljeni i objekt i subjekt, uvek je faktički reč o I j udsk o m objektu i č ove k u subjektu. Marksovom koncepcijom čoveka kao bića prakse teorijski je;

<’) K. Marks, u: Marx—Engels, Rani radovi, Zagreb, 1961, str. 295. .c9: i 287. 42 ) K. Marks, op. cit., str. 81, 367, 243, 251, 322 i dr. a ) Op. cit., str. 321.

1192

ZDRAVKO MUNISIC