Гледишта

ranja. Oni zavise od tržišta rada i od tržišta nadnica, od cene radne snage i od cene hleba. Ushićenje nekom iičnom potrebom ne može se u ovim uslovima izraziti na drugi način nego kao ushićenje tržištem. „Orijentacija ka tržištu’’ je u ovim uslovima društvena norma i simptom mentalnog zdravlja. Čovek koji je smešten u makrosocijalnu situaciju cirkulacije roba izložen je u svom kulturnom formiranju uticaju tržišta. On nalazi da su dati proizvodi kulture nužni za zadovoljavanje kultumo formiranih potreba, ali on ne može da dođe do tih proizvoda na drugi način nego posredstvom tržišta. I to ne može niko: ni bogataš ni siromah, ni bos ni podređeni, ni čovek iz grada ni seljak. To je zajednički elemenat njihove društvene situacije, jedna infrastrukturalna univerzalija kulture. A tržište standardizuje stvari, kao što čine sva tržišta. Naročito tržište koje se zasniva na masovnoj i serijskoj proizvodnji. Od samog početka industrijske revolucije razvitak industrije se sastojao s obzirom na tržište od serijalizacije i univerzalizacije proizvodnje roba, koje su ranije, s obzirom na svoju retkost, bile dostupne samo privilegovanima, i iz ovog razloga uživale specijalan prestiž i bile naročito priželjkivane. Kao potrošači više klase, oni su obavljali funkciju onog koji proba; industrija za privilegovane postala je izviđač koji je utro put za masovne kolone serijskih dobara. Jedna primedba: stoga je, verovatno, neobični skok cena „retkog” kombinovan sa „jedinstvenim” karakteristikama našeg vremena; posedovanje proizvoda koji nije industrijski daje prijatno osećanje sigurnosti i stabilnosti materijala, simbolišući superiorni društveni položaj; danas ekskluzivan i „jedinstven”, svaki industrijski proiz\ r od će sutra postati zajednička roba i to čim zadobije odgovarajući prestiž, koji treba da zahvali, pre svega, toj ekskiuzivnosti i odjednom će izgubiti taj kvalitet prestiža i plemenitosti. Otud fantastična cena originalnih slika, skulptura, radova antičkih zanatlija i s\dh drugih kolekcija; samo one obezbeđuju garanciju da retkost neće sutra postati svakodnevnost. Stoga ono za šta se plaća jeste jedinstvenost i cena je neproporcionalna svakoj estetskoj ili korisnoj vrednosti. Kupuje se simbol višeg položaja, a do takvih simbola je sve teže i teže doći na tržištu. Dakle, ne samo da svi zadovoljavaju svoje potrebe posredstvom tržišta. Ukoliko se serijska proizvodnja razvija, sve češće se potrebe zadovoljavaju stvarima koje su iste za sve. To je druga ipfrastrukturalna univerzalija kulture. Komponenta broj dva: zavisnost od organizaci j e. Kada se društvo sastojalo od gospodara i njihovih slugu, ili od preduzetnika i njihovih najamnika, bile su potrebne dve različite kulture za dve različite društvene situacije gospodarenja i

1202

ZIGMUNT BAUMANN