Гледишта

tvara se na društveno prirodan način u ushićenje organizacijom i položajem u njoj i ne raože se pretvoriti ni u šta drugo. Položaj u organizaciji je fundamentalna determinanta svih društvenih situacija i društveno svedočanstvo o identitetu. Na pitanje: „Ko je on?” moderni čovek bez oklevanja odgovara; ~0n je direktor X kancelarije Y”, a ne ~on je vrlo simpatičan čovek”, ili ~on je plemeniti sanjalica”. To je takođe, infrastrukturalna univerzalija kulture. Ali u pluralističkom društvu moć svake organizacije proteže se samo na deo društveno važnih dobara i na deo Ijudske zajednice. A nijedan pojedinac ne može da ograniči zadovoljavanje svojih potreba na onaj okvir dobara i Ijudi koji su u domenu jedne organizacije. Naprotiv u toku zadovoljavanja od neizbežno stupa u sfere uticaja velikog broja različitih i autonomnih organizacija, a samo u nekoliko njih i on sam je uticajna ličnost. Na taj način je svaki pojedinac naizmenično i naredbodavac i rnolilac i subjekt i objekt uticaja. Individualni bilateralni akt kooperacije se polarizuje na subjekte i objekte ali ne i društvo. Što je društvo bliže savršenom pluralističkom modelu, broj izuzetaka od pravila je bliže nuli. Proporcija u kojoj se elementi podređivanja i komandovanja mešaju varira od jedne individualne situacije do druge, ali se oba elementa javljaju u svakoj. Razlike su više kvantitativne nego kvalitativne. Tako ovaj aspekt situacije, koji je tradicionalno jedan od glavnih izvora kulturnog diferenciranja, postaje postepeno premisa za infrastrukturalnu univerzaliju. Komponenta broj tri: zavisnost od tehnologije. Seljaci koji su tkali platno na ručnom razboju u sopstvenoj kući zavisili su od samih sebe u zadovoljavanju svojih potreba. Farraer koji kupuje košulju u radnji u gradu zavisi od telmologije. Covek koji upotrebljava ručni brijać manje je zavisan od tehnologije nego onaj koji upotrebljava električni. Ako kamen zapadne u zupčanik turbine na nekoj hidrocentrali udaljenoj hiljadu milja, on će morati da ide neobrijan. Tehnički uređaji čine da su sve naše aktivnosti mnogo lakše, ali nas u isto vreme dovode do bespomoćnosti kada se suočimo sa nezgodama sudbine, ma kako ona bila trivijalna. Lakše je očistiti sobu usisivačem za prašinu nego četkom, ali mi nismo u stanju da popravimo usisivač kada se pokvari. Postoji jedna šala iz američkog cmog humora o nekoj amerićkoj porodici koja odlazi da spava bez večere pošto se televizor pokvario, jei majka koja nije gledala poslednje oglase nije znala šta da kupi za jelo. Tehnologija je samo zamenila stare nezgode; ako se samo jedan tramvaj zaustavi na šinama, nećemo biti u stanju da se sa rada vratimo kući. Strahovanja od automobila na

1204

ZIGMUNT BAUMANN