Гледишта

putevima zamenila su u porodičnim pričama one priče koje su bile posvećene strahovanjima od zmija i vukova. Međutim, vratimo se na ono što je za nas važno: sve više Ijudi, ogromnih ra/mera, zadovoljava svoje potrebe pomoću tehnologije tehnologije koju ne stvaraju sami, čije principe rada ne razumeju i kojom nisu u stanju da gospoaare bez pomoći drugih. Tehnologija je blagoslov, ali je isto tako i materijalizovana i svakodnevno prisutna mora. Ambivalentnost ie očigledna, a i dvosmislenost osečanja koje izaziva obožavanjc pomešano sa strepnjom. Čovek sa ulice prihvata novost da i elektronski mozak misli, na isti način kao što i Nootka-Indijanac prihvata Samanovo objašnjenje da je ulov bio loš zato što je riba bila uvređena, jer se nije igrala propisana rituaina igra pre nego što je čamac zaplovio. Čovek sa ulice zahteva izvesno objašnjenje o elektronskom mozgu iz istih razloga iz kojih i Nootka-Indijanac traži informaciju o uvređenoj ribi jer postoji izvesna veza između elektronskog mozga i zadovoljenja njegovih potreba. Ushićenje ličnom potrebom se izražava kao ushićenje tehnologijom. To je još jedna infrastrukturalna univerzalija kulture. Ali u slučaju Nootka-Indijanca veza između uvređenosti ribe i njegovog sledećeg obeda je direktna i očigledna. A za čoveka sa ulice našeg doba veza između tehnologije, o kojoj čita u novinama, i njegovog ručka danas ili sutra je daleko od mentalne očiglednosti. Veza između novog oruđa i položaja zanatlije ili seljaka bila je nekad jasna i kriterijumi za njihovo procenjivanje jednostavni: postojao je napredak ukoiiko je rad postajao lakši, ili ukoliko se moglo dobiti više pomoću rada, ili ako se obe te stvari dese zajedno. Kada pročita u novinama o uvođenju nekog novog buldožera ili mašine-drobilice, čovek sa ulice nije ni u kom slučaju siguran da li ima neke veze između ovih događaja i njegove lične situacije, i ako ima u čemu se sastoji. Jer da bi ove dve varijable bile uzajamno povezane potrebno je apstra ktno mišljenje teorija, makrosocijalne sinteze. A svi nisu za to sposobni, utoliko manje ukoliko je njihovo proveravanje izvnn individualnih mogućnosti. Novo tehničko sredstvo svakako podrazumeva porast Ijudskih moći. Ali da li će ono povećati i moć individue? Daleko smo od toga da delimo individualistički optimizam Adama Smitha ili kolektivistički optimizam Charlesa Wilsona, iz Đeneral Motors kompanije. Progres čovečanstva i napredak položaja individue nisu sada identični ni u praksi ni u Ijudskoj svesti. Zavisnost od tehnologije na taj način unosi dezorijentaciju i zabrinutost, koje uvek idu zajedno sa nesigumošću i nepotpunim znanjem. Svi se osećaju ugroženi. Niko nije gospodar ovog džina koji je oslobođen iz boce. A tu činjenicu takođe mo-

1205

DVE BELESKE O MASOVNOJ KULTURI