Гледишта

ramo uključiti među infrastrukturalne univerzalije. Važnosti sve ove tri komponente, koje sam nabrojao društvena situacija Ijudi koji žive u industrijskoj civilizaciji, supraregionalna, supraekološka i supraklasna, tj. prosto zajednička sastoji se u tome da su to komponente najvažnijeg životnog procesa, procesa zadovoljavanja Ijudskih potreba. Čovek je postao zavisan od tržišta, od organizacije i od tehnologije, jer ne može proći mimo njih kako u ispoljavanju svoje stvaralačke energije tako ni u sticanju neophodnih dobara za svoju regeneraciju. Stoga u povećanoj sličnosti tih puteva (koje individue prelaze od ispoljavanja stvaralačke energije do sticanja potrebnih dobara Z. G.) ja vidim osnovni razlog povećanja značaja tih osobina u životnoj situaciji ijudi, koje su zajedničke i opšte nad onima koje su još različite, i, shodno tome, razlog prevage onih elemenata u kulturi celog društva koji postaju makrosocijalne univerzalije, nad onim koji su još deo potkuitumog diferenciranja (regionalne, ekološke, klasne). Kultura je u službi životne situacije individua; masovna (univerzalna) kultura je u službi masovne (univerzalne) situacije. Jer, s jedne strane, univerzalizacija kulture mora da prevaziđe otpor tradicije, običaja i grupne homeostaze i zbog toga se obično odlazi iza univerzalizacije infrastruktuualnih elemenata; dok, s druge strane, uticaj aktualne kulture može da uvede u kulturni sistem jednog društva elemente koji su prilagođeni za infrastrukturu koja se još nije oformila; ovi elementi će tada ići ispred i brže od odgovarajućih promena u infrastrukturi (ako se posmatraju u kontekstu jedne narodne kulture, a ne čovečanstva u celini). U dosada rečenom upotrebljavao sam termin „potrebe” u uobičajenoj interpretaciji, bez detaljnijeg objašnjenja. Ali ako treba kompletirati listu infrastrulcturalnih univerzalija, mora se srediti skup elemenata koji su obuhvaćeni terminom potrebe. Diferenciranje koje je predložio Abraham H. Maslow, „potrebe nedostajanja” i „potrebe postajanja”, izgleda da je najprihvatljivija u ove svrhe. Prva kategorija obuhvata, na primer, potrebu da se zadovolji glad i da se obezbedi lična sigurnost; druga, potrebu da se uživa u estetskim doživljajima i potrebu i za osećanjem sopstvene stvaralačke sposobnosti. Uzajamni odnos ovih kategorija može se uopšteno okarakterisati na sledeći način: (l)kad potrebe nedostajanja nisu zadovoljene, one potiskuju i čak onemogućuju potrebe postajanja; (2) kad su potrebe nedostajanja zadovoljene, tada potrebe postajanja postaju odlučujuće i nametljive . Dodajmo ovome, da se, prema shvatanju Maslowa, potrebe nedostajanja i potrebe postajanja razlikuju u tom smislu što prve iščezavaju čim su zadovoljene, dok su druge, naprotiv, dalje stimulirane samim zadovoljavanjem; isto

1206

ZIGMUNT BAUMANN