Гледишта

fuzije. Ali baš zato što se ova pretpostavka ne potvrđuje u praksi, veza između kulture, s jedne strane, i infrastrukture i strukture potreba, s druge, može u izvesnim društvima da bude složenija nego što bi proizlazilo iz pomenutog modela. Uprkos tome, sklon sam da ostanem uporan i da prihvatim saznajnu vrednost metodološkog zahteva u pogledu efekta da proces, koji se događa u infrastrukturi i u strukturi ličnosti, treba da služi kao referentni sistem za analizu nastajanja i sadržaja masovne kulture.

DRUGA BELESKA O „VISIM” I „NIŽIM” KULTURAMA

Ne postoji saglasnost u ovom pitanju. Jedni kažu da je moguće objektivno utvrditi „superiornost” neke kultume vrednosti u odnosu na drugu, drugi to poriču. Pa ipak, gotovo niko ne može a da se ne služi ovim terminima ili njihovim varijantama. Predlažem da ovde razmotrimo termine „više” i „niže”, primenjujući ih na kulturu. Stoga se mora napraviti razlika između sfera u kojima su oba termina primenjivana u napisiraa o kulturi. 1. Ova dva termina su upotrebljavana za upoređivanje dva ili više kulturnih sistema, koja postoje u dva ili više različitih društava, izolovano od vremena i teritorije, tretirajući ih kao posebne jedinice. 4 ) Ovakva upotreba nema najbolju reputaciju kod savremenih antropologa čak i kod onih, kao što su Steward i White, koji su pobomici neoevolucionizma. Antropolozi osećaju averziju prema ovim terminima iz istog razloga iz kojeg su oni privlačni za pobornike ideje o „višim” i „nižim” kulturama zbog vrednovanja koje je u njima sadržano, koje je u najboljem slučaju podsvesno. „Više” je uvek u izvesnom smislu „bolje”, bliže savršenom, „zaslužuje više podrške”. Kada se upoređuju sistemi, ovaj prihvaćeni smisao termina „viši” mora u praksi da pretpostavi izjašnjavanje naučnika u prilog etosa one kultmre kojoj, u stvari, svi istraživači pripadaju industrijske civilizacije, najopštije rečeno; i ne samo da se izjasne u prilog te kulture već i da priznaju da je njen stupanj „relativno najbliži savršenom", prema čemu se svi drugi „stupnjevi” tj. sve dmge kulture ravnaju. Međutim, ako se pretpostavi da je kultura A „viša” od kulture B jedino onda kada univerzalizuje i dovodi do više produktivnosti ili komplikuje kulturne elemente Zi, Z2, Zs u većem stepenu nego što je to slučaj sa kulturom B, superiomost kulture A može se dokazati, jačinom same definicije, jedino ako uzmemo elemente Z kao tipične. U tom slučaju, pak, javlja se sumnja da zastranjivanje o superiomosti nema smisla osim kao

1208

ZIGMUNT BAUMANN