Гледишта

pokušaj da se na dostojanstveniji način izrazi übeđenje u vrednosti sopstvene kulture. Ako se osmelimo da odemo jedan korak iza granice sopstvenog kulturnog etosa, stvari se jako komplikuju. Na primer, Eskimi su izvrsni tehničari ali vrlo slabi sociolozi, dok je slučaj obrnut sa Arunta plemenom u Australiji. Može se, mada sa teškoćama, ostati u granicama objektivnog istraživanja sve dok se utvrđuje „anteriori” ili „posteriori” specifičnog; ali kada se uvedu termini „viši” i „niži”, imanentna objektivnost teorije postaje sunmjiva. Ako je uopšte ostalo šta od objektivnosti, ona je čisto sociološke prirode: stav da je naš kultumi sistem industrijska civilizacija viši ne znači ništa više nego to da smo mi ekonomski i vojno jači, da smo mi pustili koren dmgim sistemima, i da smo ih, na jedan ili drugi način prekrajali ili smo nastojali da to učinimo prema sopstvenoj predstavi. Može se primetiti i sledeće: superiomost industrijskih kultura, u jedino mogućem objektivnom smislu, ne znači superiornost u neophodnom diahroničnom lancu evolucionih događaja, već superiomost u sinhroničnoj tekućoj hijerarhiji dmštava u opštoj slojevitosti čovečanstva. Setimo se koliko je Ijudi počelo da sumnja u kulturnu superiomost Zapada kada su razni „primitivci” poslali svoje predstavnike u Ujedinjene nacije, koji su bili isto toliko egzotični koliko i nepokomi.

2. Termin o kome govorimo može se upotrebljavati za poređenje dva kultuma sistema jednog istog dmštva. U praksi, ovakvu upotrebu termina „viši” i „niži" stvorili su, po pravilu, kritičari sopstvene civilizacije, kada suprotstavljaju kultumoj realnosti postulirane ideale, koje tretiraju kao „više”, ili ih tako definišu, da bi pojačali njihovu privlačnost i dmštveno mobilizirajuću snagu. Klasičan primer je pojam Edwarda Sapira „autentična” i „lažna” kultura, koji je formulisao 1924. godine na stranicama ~The American Joumal of Sociology”. To je bila kritika američke civilizacije sa stanovišta kulturnih vrednosti, koje je ta civilizacija negirala u praksi, mada ih je visoko cenila u svojoj ideologiji. Ali je taj pojam autor predstavio kao pojam opšte vrednosti, koji se može primeniti na sva društva; nijedno draštvo nije imalo samo jednu kultum, nije postojala nužna povezanost između dmštva i kultura, svako dmštvo je bilo u stanju da za sebe izabere bolju ili gom kultum, istinitiju ili manje istinitu. „Autentična kultura se može savršeno prepoznati u bilo kojem tipu ili stupnju civilizacije, u obliku nacionalnog genija . . . Ona je prosto inherentno harmonična, stabilna, samodovoljna ... To je kultura u kojoj ništa nije duhovno besmisleno, u kojoj nijedan važan deo funkcionisanja ne donosi osećanje osujećenosti, pogrešne orijentisanosti i nesaučestvu-

1209

DVE BELESKE 0 MASOVNOJ KULTURI