Гледишта

ZIGMUMT BAUMANN

1210

jućeg napora . . . Autentična kultura odbija da tretira individuu samo kao šraf, kao entitet čiji se celokupni raison d’etre nalazi u njegovoj potčinjavajućoj službi kolektivnim ciljevima kojih on nije svestan ili koji su samo u dalekoj vezi sa njegovim interesima i težnjama . . . Veliki kultumi nedostatak industrijalizma, koji je dosada razvijen, sastoji se u tome što, iskorišćavajući pogonsku snagu mašina, nije se saznalo kako da se izbegne da mašine ,upregnu’ većinu čovečanstva. Telefonistkinja koja unajmljuje svoje sposobnosti u toku većeg dela dana, radi manipulacije tehničkom rutinom, koja eventualno ima visoku vrednost efikasnosti, ali ne odgovara na duhovne potrebe, zastrašujuća je žrtva civilizacije.” Mada Marx nije analizirao kapitalizam u kulturnom smislu, njegova kritika otuđenja koje pretpostavlja kapitalistička industrija kritika koja je neuporedivo šira i dublja nego Sapirova ako se uzme u obzir sadržaj a ne verbalna forma, može se uključiti u istu kategoriju napisa o „višoj" i „nižoj” kulturi. Ova kategorija se može najbolje analizirati u smislu koji je predložio Gramsci: adekvatnost i istorijska racionalnost predloženog modela namesto aktualno postojećeg sistema. Ako se vrednosti koje se pripisuju proizvodnji i raspodeli kojima se postojeća kultiura prilagodila ne prihvataju nekritički i ako se osnovni nedostaci opažajau u rasprostiranju vrednosti koje odobrava data kultura, ovlašćeni smo da postojeći kulturni sistem podvrgnemo kritičkoj analizi i da istupimo sa suprotnim predlogom novog sistema. Ako je predloženi sistem nešto bolji u službi već postojećih potreba ili u smislu stimulisanja onih koje su bile potisnute u ranijem sistemu, on je istorijski racionalan i adekvatan; tada se javlja prospekt ideje koja se preporučuje, koja se odnosi na društvene snage koje su dovoljne da postanu glavni faktor koji deluje na društvenu realnost. U tom procesu termin „viši” i „niži” igra ulogu opšteg pojma koji ideološki mobiliše. 3. Ovi termini su takođe upotrebljavani i radi poređenja sfera vrednosti (ili tipova potreba kojima su služile) u jednom društvu ili kulturnom sistemu. U tom smislu se često kaže da je zadovoljavanje potreba ~duše” ili da su duhovne vrednosti „više” od zadovoljavanja potreba „stomaka” ili od materijalnih vrednosti koje se zaustavljaju na fiziološkom trošenju. Doista je postojao dug period, koji se protezao nekoliko hiljada godina u Ijudskoj istoriji, kada je ovakva vrsta podele i njena kvalifikacija imala egzaktan sociološki smisao, kada je bila „sociološki objektivna”: to je bio period kada su društva bila unutrašnje podeljena na klase koje su se odušev-